Umro je

Umro je i humak mu mramorno zdanje,

grobnica blista – u čempresa redu.

Da li mu život bješe poneko sanje,

ili – tek stablo u ljudskom drvoredu?

Umro je, i za čim želja ga gnala,

usudom kojim provodio je ljeta?

S pladnja života što mu je dala,

kad gošćen životom, ta gozba sveta?

Umro je, a da li i živio on je,

ili život bješe za stvarima tlapnja

- uzimao sve je ono čemu sklon je.

I svugdje ta njegova vezala ga sapnja.

Sve dragosti života ne nosite sa sobom,

kad pođete u smrt – jer im bijaste robom.