U močvari

U močvari stojim, oko mene gluha

žabaca kreket i ptičica sitnih poj.

I gnjurca nekog gnjur dopire do uha,

tek prskanjem vode u gnjuridbi toj.

Do koljena u vodi, lopoči mi predu,

zelenom glazbom sliku rascvalu svom.

Cvijet bijeli, listovi ga gledu

i drže ga na vodi peteljkom tom.

I zamah ribičkog štapa razbi idilu tu,

i udice pljas tom zadrhta vodom.

U močvari stojim i motrim gozbu svu,

gdje gosti se ljepota svakim gôdom.

I sretan bijah, sreće mi malo treba,

kad je i ne nađoh, upirem oči put neba. 

         *       *        *