O vinu

Gotovo da ne znam pjesnika kog

da ne pjevaše o vinu – u nebo ga diže.

I ja rado tebi sad vinski slažem slog,

burence neko kad grlu mi bliže.

Rađe nego zamor neki, trud ili jad.

Veselje nam stiže, a savjest ne gmiže

pred djelima nečasnim i tad i sad.

Da živjeli svi! – evo i čaša se diže.

I prstenja zlatnog zvek, vjenčanih tih

o staklo nam kuca, a jezik nam muca

- poneki vinski nazdravičarski stih.

A na vrata duše ponos nam suca:

i hrabrost, i istine te sve jači jek.

Čašu o čašu zvek – živjeli čitav vijek!

          *       *        *