Dugo u noć, u zimsku bijelu  noć
Dragutin Tadijanović

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?