Dr. Slobodan Lang: O sadašnjem trenutku Lijepe naše 

Izvor: Hrvatski list,13.siječnja 2011.

...Hrvatska treba potaknuti svakoga svoga čovjeka i sve zajedno da povjeruju u sebe i zajednice u kojima žive - moraju prihvatiti vlastitu odgovornost slobode. Svakoga potičem da razmisli o svome životu i odredi pet djela, a ne ocjena ili kritika, kojima više nego ikako drukčije pokazujemo svoje domoljublje. Treba nam rudnik hrvatskih djela Dobra. Od budućih kandi­data uvijek najprije tražite - ostvarena djela...   (Briljantan tekst koji otkriva vrhunskog intelektualca, humanista, domoljuba, hrabra čovjeka, koji je svoju vjerodostojnost potvrdio više puta kada je trebalo izložiti se i solidarizirati  s onima koji su na bilo koji način izloženi ugrozi i nepravdi, od kosovskih rudara, do Dubrovčana i stanovnika Srednje Bosne u smrtonosnom ratnom okruženju, pa najnovije do  pružanja moralne podrške radnicama Kamenskoga koje su nekim čudom ostale bez svoje tvornice i bez kruha. Svakako počitajte. Ur.) 

                          *                *               *

U Hrvatskoj je godina prošla potpuno oče­kivano. Bilo je velikih zgražanja oko krađa, novih zaduživanja, korupcije, optužaba i uhićenja, sve do bijega neka­dašnjega premijera u Austriju, ali svatko tko misli - to je i očekivao.

Pregovori za ulazak u Europsku Uniju nastavljeni su također uz kojekakva „uzbudenja“  zbog navodnoga približavanja ulasku u Uniju iako, zapravo, Hrvatskoj nitko i ne bi dopustio da ne uđe. To je dopušteno samo Norveškoj i Švicarskoj iz posebnih razloga o kojima ovdje ne ću pisati

Još jedan predsjednik države želi biti povijesno važan i to mirenjem sa šefovima država oko nas (Branko Borković i ja tražili smo mirenje naroda, a ne gazda), ali je nemoćan da osigura pravednost ženama „Kamenskog“. Neki su stručnjaci za nepravdu, drugi za pravdu samo za neke, a nedovoljno ih želi pružiti dobrotu i pravdu komu god je potrebno i koliko je moguće.

Korupcija, lopovluk, bogaćenje, laž i sebičnost proži­maju Hrvatsku od vrha do dna. Nezaposlenost i dalje raste, zdravstvo je na rubu, vrti­ći prestaju biti socijalni, zatvara se gotovo sve, od pogona i trgovina pa do zagrebačke Arene. Hrvatska se dalje i dublje dijeli.

U prepunom Novinarskome domu proslavlja se pravo­slavni Božić uz velike govore političara s obveznim „Hristos se rodi“ što su naučili pred koju godinu od Ive Sanadera i jako su ponosni na proširivanje svoga rječnika. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini pozdrav­ljao sam sa Hvaljen Isus, Hristos se rodi, Selam alej­kum pa čak i Shalom, da bih pokazao svakome od ljudi da im želim pomoći sačuvati vlastiti zivot i dostojanstvo, da se zaustavi mržnja i ostvari međuso­bni mir. Šteta što sam bio toliko slabiji učitelj od biv­šega premijera.

Sljedećega dana na Kaptolu bio sam s malim brojem ljudi koji obilježavaju rođendan dr. Ante Pavelića, pred njegovom kućom. I njih sam molio za mir.

Na Jelačić placu tijekom božićnih blagdana neukusan vašar. Jedan mladi čovjek skida se gol, puši cigaretu i bos trčkara trgom sve do dolaska policije. Mislimo da smo gledali mladića, a ustvari nam je on pokazao vlast.

Sve je ispremiješano, skriveno i nerazumljivo osim razvidne poruke da je ovaj narod kriv i da je jedina uloga vlasti progoniti krivce, a moćnima Europe da nakon gubitka kolonijalnih carstava, rasizma i progo­na bar ovdje smiju vidjeti ljude od kojih se mogu smatrati boljim.

Cilj je sve te galame stvoriti osjećaj da se događa nešto jako važno, a u stvari se ne događa ništa, da su neki ljudi jako važni, a ustvari su nevažni, da se čine važne stvari, a ne čini se gotovo ništa.

Istina je da se Hrvatska suočava s istinski teškim pita­njima nerađanja, nezaposlenosti, besperspektivnosti mladih, svim oblicima podjela, bahatosti vlasti i poli­tike, bijedom medija i zanemarivim utjecajem znanja, morala i vjere. U ljudima prevladava osjećaj gubitka dostojanstva, širenje nemoći i bijede, raspada obitelji i gubljenja vjere. Sve češće se traži izlaz napuštanjem zemlje, odustajanjem od vlastite obitelji, u međusob­nim sukobima, kriminalu i samorazaranju.

U Hrvatskoj raste broj ljudi koji ne vjeruju u sebe, u svoju obitelj, u socijalnu okolinu, Crkvu i državu  nameć im se bijeg od slobode.

HRVATSKA NA RASKRIŽJU

Hrvatska živi s dubokim procjepom između onoga koliko proizvodi i koliko troši. Toga je danas svjestan svaki hrvatski građanin. Istovremeno nema gotovo nijednoga oblika cjelovitoga, stručnoga, otvorenoga i političkoga sagledavanja rješenja. Kako prekinuti dalj­nje zaduživanje? Kako planirati i provoditi otplatu? Koliko je vremena potrebno? Kako u međuvremenu održati razvoj i ravnopravnost?

O ovim pitanjima, politika gotovo ni u jednom obliku ne preuzima odgovornost i ne nudi izlaz. Ograničava se na uzimanje novih kredita, stavlja u prvi plan otkri­vanje i uhićenje zbog korupcije i uvjeravanje da u budućnosti ne ćemo imati vlast lopova.

Dio funkcioniranja je i politika proširivanja lopovluka od viših krugova vlasti na sitne činovnike, privatnike, radnike i najširi krug građana. Nameće se okvir koji stvara dojam da se poštenim radom, zalaganjem, odnosima, radnim vremenom i točnim prijavama pri­hoda, dolazi u poziciju da se ne može ni preživjeti. Ovakvo stanje stvara osjećaj krivnje u najširem krugu ljudi, moralno ih otupljuje i čini nesposobnim za poboljšanje sebe i pomaganje u tome drugima.

Provođenje ekonomske politike nerješivo se spotiče na nedostatku djelotvornoga pravnoga sustava. Često se ističe tzv. pravna država i društvo znanja, što su besmisleni pojmovi ako ne proizlaze iz vlastitoga i zajedničkoga dostojanstva, morala i humanizma. Mislite li da današnja Hrvatska pokazuje dostojanstvo, moral i humanizam? Očekujete li da je bez toga moguć uspjeh? Želite li i vi tome doprinijeti? Ako želite, znadete li sami kako i je li vas itko pozvao da se u tome okupite?

Javno reagiranje i upozorenje ograničeno je na pojedi­ne ekonomiste i druge koji se izolirano javljaju, ali ne daju cjelovitu sliku niti što tko može i treba učiniti. Niti ovi pojedinci nemaju znanstveni, stručni ni javni prostor za prikaz svojih stavova. Postoji li ijedan znanstveni projekt na ovome području?

O ostvarivanju poštenja ne razgovara se, nema stručnih skupova ni emisija u medijima. U Hrvatskoj je vrlo proširen stav da nismo sposobni biti pošteni ni ostvariti pošteno društvo i državu. Među ljudima prevladava stav da je Hrvatska dovedena u dužničko ropstvo iz kojega nikada ne će izaći. Mladi smatraju da im je ukradena budućnost i da je iseljavanje jedino mogući oblik oslobadanja.

Vlastita odgovornost prema budućnosti najvažnije je strateško hrvatsko pitanje. Na njega nitko ne može dati odgovor sam. S tim se moraju suočiti svi?

Iz ovoga temeljnoga poremećaja proizlaze sva, baš sva ostala pitanja Hrvatske s kojima se susrećemo, od kumica, deratizacije i radnica „Kamenskog“, do optužaba desetak lopova u Hrvatskoj, 332 branitelja u Srbiji i jednoga bivšeg premijera u Austriji..

ŠTO MOŽE  DANAŠNJA HRVATSKA

Istinski put izlaza je usvajanje programa tragičnoga optimizma. Tragičnoga zato što smo svjesni da današnja Hrvatska nije djelotvorna, a da je zato propala i Jugoslavija. Jugoslavenska parola „Snađi se, druže“ bilo je socijalno udruživanje vulgarnoga materijalizma i liberalnoga kapitalizma. Optimizma zato što istinsko kršćanstvo nudi humanizam, vjeru i nadu.

Bog je cijelo vrijeme u partnerstvu s čovjekom. Abraham nije pozvan da ponizno prihvati razaranje Sodome, već i da u raspravi s Bogom traži što učiniti da ju spasi. U Hrvatskoj gotovo svi, bez obzira na religiju i vjeru, ne znaju da deset zapovijedi počinje riječima: „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam to izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.“ Oni preskaču početak i misle da počinje sa „Nemoj imati drugih bogova uz mene.“

Bog je odredio kao početak uvođenje svijesti o slobo­di i odgovornosti čovjeka, a Hrvati biraju poslušnost. Hrvatska još i ne zna što je niti ostvaruje istinsku slo­bodu. Krist kroz svoj život stalno poziva ljude na rast u cjelovitu osobu. Od istaknutih vođa, Mahatma Gandhi nije vodio Indijce kao poslušnike, već je sam prkosio svima zajedno i tražio da postanu dobri i bolji ljudi. Stvaranje Dobra životom i djelima, jedini je put uspjeha pojedinca, humanoga društva i slobodne zemlje.

Svaki od nas i svi ljudi bez obzira kada i gdje bili, koliko moćni, bogati i školovani - svi smo kratkotraj­ni, slabi i grešni. Kratkotrajnost možemo riješiti vlastitom djecom, učenicima i prenošenjem u javnost. Slabosti se oslobađamo suradnjom, od vlastite obitelji do globalnog, a grešnosti od ispovijedi do provjera znanja.

Hrvatska treba potaknuti svakoga svoga čovjeka i sve zajedno da povjeruju u sebe i zajednice u kojima žive - moraju prihvatiti vlastitu odgovornost slobode. Svakoga potičem da razmisli o svome životu i odredi pet djela, a ne ocjena ili kritika, kojima više nego ikako drukčije pokazujemo svoje domoljublje. Treba nam rudnik hrvatskih djela Dobra. Od budućih kandi­data uvijek najprije tražite - ostvarena djela.

U ovoj godini strateški važnih izbora za Hrvatsku svi moramo znati da je pravi izbor u ljubavi za svoju obi­telj i zemlju, a ne u podršci političkoj stranci; u razu­mijevanju i dobroti za sve, a ne u službenoj povijesti; u radanju djece, domovima, školama i zdravlju, a ne u bankama i trgovinama; u ulaganju u budućnost, školo­vanje, zdravlje, okolinu, otplati kredita, a ne u prodaji budućnosti; u svijesti da je materijalno doduše nužno, ali da je duhovno bitno; u životu od rada i pomaganju siromšnima i zaboravljenima, a ne u slavljenju moćnih, bogatih i slavnih; u ostvarivanju mira, a ne u ratovanju.

Vitalan je onaj pojedinac, obitelj, zajednica i društvo ovisno o tomu koliko uspješno ostvaruje vlastiti ljuds­ki razvoj, koristi mogućnosti i svladava prepreke. Potrebno je podizanje vlastitoga i zajedničkoga morala i znanja do volje za djelovanje i doprinosa uspjehu zajednice.

Na kraju, gospodine predsjednine RH i gospođo pred­sjednice Vlade, poučen iskustvom kralja Davida, ponovno vama upućujem riječi:

 „Za sve što se događa, vi ste pred narodom odgov­orni“, ne zato što ste vi krivci, niti zato što vi trebate pronalaziti krivce, već zato što ste vi pozvani da ponudite rješenja i okupite nas u stvaranju uspješne Hrvatske. Ako to ne znate, ne ćete ili ne možete — onda otiđite.

P.S. A što se tiče Europe, u njoj je stanje daleko teže.