Voda nikada ne umire...

...Voda je neprocjenjivo bogatstvo, najveće blago na kugli zemaljskoj. Voda je uvjet života. Bez kapi vode nema uopće klice života. Voda je od početka svijeta… Cijela zemlja ima oko 70 % vode u sebi i na sebi: oceani, mora, jezera,  rijeke… Čovjek ima u sebi od 65% do 75% vode, slon do 80%, rajčica do 95%. U svome životu od  70 godina čovjek popije oko 60  tisuća litara vode.

Naše najveće blago

Nizozemska u svibnju

Na prvi pogled, kao da se divovsko dijete naoružano kutijom bojica zaigralo crtajući krajobraz. Ali, daleko od dječje igre, to je u stvarnosti  sjeverna Nizozemska u sredini sezone tulipana, čiji krajobraz u svibnju, kad tulipani ožive, blista poput kaleidoskopa boja. Sjemenke se sade koncem listopada i početkom studenog.  Svake godine uzgoji se više od tri milijarde tulipana; dvije trećine za izvoz, uglavnom u US i Njemačku.... Impresivno. Zadivljujuće. Kapa dolje. A mi? S ovakvom, Bogom danom Zemljom, što mi to radimo? Zar i slamu, i stari papir moramo uvoziti?

 

  Lijepa Naša

Kaže se kako slika vrijedi više nego tisuću riječi. Za to vas, dragi prijatelji, umjesto riječima i teškim temama, koje su nam, izgleda, neizbježne, želimo slikom povesti u šetnju. Najprije malo Zagrebom, koji je uvijek lijep, a u proljeće najljepši, potom gradom na obali najljepšega mora, još uvijek našega, pod glasovitim Marjanom, od kojega ljepšeg na svijetu nema; provjeriti je li sve u redu s novom rivom,  pa staviti ruku na palac velikog Grgura i zaželjeti nam svima skupa sreću, osobito onoj dvojici junaka u Haagu koji svojom žrtvom plaćaju našu slobodu; pa onda ranim jutrom sačekati izlazak sunca na Zlatnom Ratu, sjetiti se Krista na žalu i opet zamoliti pomoć prijatelja, Blaženika, koji reče: Ne bojte se...

  Prikaz galerije:   > Od Zagreba <

Na Sljeme, na Sljeme...

Nedjelja, lijep sunčani zimski dan, ima li išta pametnije nego spremiti se i na Sljeme? Ili na Samoborsko gorje,  u Maksimir, ili bilo kamo? Ali, čini se da ću i danas  to propustiti. Kao i prošle nedjelje. I pretprošle, i one pred, pred pretprošle. Uvijek neki razlozi, neki drugi prioriteti,  stvarni ili izmišljeni. Pa i danas.

Pogledajte galeriju

Kad ste zadnji put pročitali Pjesmu nad pjesmama? Ili Gavrana E.A.Poea? Ili Gotheova Fausta? Ili naše Vesnu Parun, I.G.Kovačića, J. Pupačića, I. Slaminga, Tina Ujevića, Krležine Balade, i  ima ih još u nizu? Vjerojatno davno, kad smo ih čitali kao obaveznu lektiru.

„Zapivajmo onu s kojom srce u po žmula zaboravlja brige...“

„...Ajmo skupa prijatelji moji, razmistimo tambur i katrige, zapivajmo onu s kojom srce, u po žmula zaboravlja brige...Konobo moja...“.Kako ono dalje ide? Kad bih znao, i tu bih pjesmu  ovdje stavio. Ali, ne mogu se nešto sjetiti stihova. Eto, upravo to je razlog za ovaj prilog. A, ima li išta ljepše od pjesme? I od pjevanja. Pogotovo zajedničkog,  s prijateljima. Kad smo radosni,i kad nam treba malo radosti. Ne kaže se slučajno: tko pjeva zlo ne misli. Ali, zar se i vama ne dogodi često, kao sada meni, da stanete u pola pjesme; zaboravili ste riječi. Evo nekih koje  sigurno dobro znate, ali možda fali koji stih. Ako želite  još – pišite, predlažite.