O stećcima - Kamena knjiga Ante Matića

...On (stećak) jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i pjesma, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost....Tako je o stećcima pisao Mak Dizdar , kojega citira Ante Matić, koji je obilazio opustjele prostore Hercegovine i Bosne, pa i šire,  istražujući zapuštene i zaboravljene nekropole, pa i one na  planinskim visoravnima gdje ljudska noga rijetko dolazi, pokušavajući dešifrirati u tvrdim kamenim blokovima – stećcima, uklesane  figure i poruke koje su još i danas nakon tolikih vjekova aktualne. Rezultat je  njegova Kamena knjiga koja nas poučava da je život poput rijeke koja teče, da smo tu na ovom svijetu samo prolaznici, da se u biti ništa ne mijenja.

...jest kamen, ali jeste i riječ...

„Zapivajmo onu s kojom srce u po žmula zaboravlja brige...“

„...Ajmo skupa prijatelji moji, razmistimo tambur i katrige, zapivajmo onu s kojom srce, u po žmula zaboravlja brige...Konobo moja...“.Kako ono dalje ide? Kad bih znao, i tu bih pjesmu  ovdje stavio. Ali, ne mogu se nešto sjetiti stihova. Eto, upravo to je razlog za ovaj prilog. A, ima li išta ljepše od pjesme? I od pjevanja. Pogotovo zajedničkog,  s prijateljima. Kad smo radosni,i kad nam treba malo radosti. Ne kaže se slučajno: tko pjeva zlo ne misli. Ali, zar se i vama ne dogodi često, kao sada meni, da stanete u pola pjesme; zaboravili ste riječi. Evo nekih koje  sigurno dobro znate, ali možda fali koji stih. Ako želite  još – pišite, predlažite.

Kad ste zadnji put pročitali Pjesmu nad pjesmama? Ili Gavrana E.A.Poea? Ili Gotheova Fausta? Ili naše Vesnu Parun, I.G.Kovačića, J. Pupačića, I. Slaminga, Tina Ujevića, Krležine Balade, i  ima ih još u nizu? Vjerojatno davno, kad smo ih čitali kao obaveznu lektiru.

Igor Zidić - razgovor, Matica hrvatska

Vijenac

Nacionalizam, kao slobodno iskazivanje svoje nacionalne pripadnosti, kao škola ponosa zbog onoga što jesi, danas je u znatno tegobnijem položaju od internacionalizma jer se velikoj većini površnih promatrača čini kao da se tu sebičnost suprotstavlja altruizmu /