(...)Brzina, žurba i hitnja uvukle su se u svaku poru našeg
života. Otkucaji kazaljki na satu pritišću nas više nego ikada. Od trenutka
kada ujutro otvorimo oči, sat vodi igru. To traje cijeli dan, dok trčimo sa
sastanka na sastanak i nastojimo sustići rokove. Svaki trenutak utkan je u
raspored i kamo god pogledamo – na noćni ormarić, na zid uredske kantine, u kut
zaslona na računalu ili na zglavak ruke – sat otkucava, bilježi naš napredak,
opominje da ne zaostajemo(...)
„Bože,
zašto je nema“ -pitala se Tina
pogledavajući svaki čas sad na jednu sad na drugu stranu. „Već cijelu vječnost
stojim tu kao budala a nje niodkud. I zašto ne odgovara na moje pozive?Isključen joj je mobitel već dva dana“.
Nije mudro mjeriti život prema vremenu koje je proteklo. Moguće je da
su mjeseci koje još imamo proživjeti važniji nego sve proživljene godine.L
N. Tolstoj
OGLEDI
