Iz časopisa „Obnovljeni život,  Zagreb,  2/2007“, izvodi iz teksta:

Korupcija o nama – mi o korupciji, autora Mons. prof. dr. sc. Valentina  Pozaića

Antropologija

 ..... Očito je: čovjekov odnos prema sebi samome i prema drugima ovisi o tome što on misli o sebi i o drugim ljudima. Osnovno  je pitanje: Tko je čovjek, gdje je temelj njegova dostojanstva i koja je vrijednost njegova života i cilj svekolikog djelovanja?

......Čovjek je individualno društveno biće, član i tvorni subjekt društva. Korupcija kao pojava nemoralnog razmišljanja i djelovanja mnogo govori o pojedincima i o društvu u cjelini Ona, plod egoizma i pohlepe, ima razorno djelovanje na razini pojedinca i na razini institucija, udruga, napose ako su u pitanju tzv. zločinačke udruge. Ovisno o tome, treba potražiti trenutačno potreban lijek, posebno onaj za budućnost, putem odgoja za vrednote. Kako se društvo sastoji od pojedinaca, i pojedinci tvore društvo vrednota ili ne-vrednota ili anti - vrednota, što je plodno tlo za rasplod korupcije, tako oni mogu i trebaju pridonijeti promjeni na razini odgoja za ozračje vrednota i života po vrednotama. Svijet diktature relativizma, putem skupina i udruga za promicanje rizičnih stilova života, kao value free science – znanost bez vrednota i value free society- društvo bez vrednota, odnosno anarho-liberalno društvo, ne pruža nadu ni jamstvo za izlaz iz stanja korupcije.  Samo integralne moralne ličnosti, izrasle u svijetu vrednota i na temelju vrednota, mogu biti voditelji na putu izlaska iz korupcije.

Govor o korupciji

.....Već od nekog vremena popularno je, unosno, govoriti o korupciji.  To se već razvilo u profesiju: lažna povika na lažnu korupciju. I od toga se može dobro živjeti. Kao da je suvremena pojava korupcije specifična pojava u Hrvatskoj, kao da je to umreženje individua i institucija niklo u nas, i to sada – ne prije i neće ga biti poslije. Kao da ne uvozimo mnogo toga nepotrebnoga, pa i korupciju. A prava korupcija čini se nedodirljivom, jer su nedodirljivi njezini akteri. .... Kad korupcija ne bi bila povlaštena na vrhovima , lakše bi se suzbila na nižim razinama.    Ili je taj povik na korupciju područje za skupljanje bodova, za stvaranje ozračja straha, depresije, nemoći? U mutnom se riba  lovi. Mora li, smije li, može li Hrvatska postati poligon gdje progonitelji ljudi mudruju o ljudskim pravima, gdje će lopovi vikati: «Drž/te lopova»?

....Korupcija ne poznaje ni zemljopisne granice, ni društvene slojeve, ni profesije, a svima  nanosi velike štete na materijalnom, političkom i moralnom području. Korist donosi onima koji se zaustavljaju na materijalnom i bezobzirnoj karijeri. Ipak, prisutnost  korupcije u nekim posebno osjetljivim i društveno važnim djelatnostima, profesijama, posebno boli. Boli zato što narušava ono što je posebno važno i za savjest pojedinca i za savjest zajednice, a to su društveni i međuljudski odnosi. Korupcija narušava temelje ljudskog dostojanstva i ravnopravnosti.

Političko pitanje

.....Društveno zvanje, zvanje političara, jedno je od tegotnih, tj. teških, mučnih i napornih zvanja. Pretpostavlja solidnu spremu na tom području  i osobna značaja u privatnom, a onda i u javnom životu. Političar mora  znati prednosti i zamke različitih sustava, kao i to da nijedan nije savršen: i u najlošijem sustavu dobar će čovjek moći činiti dobro, a i u najboljem loš će čovjek moći činiti zlo. Ipak treba biti svjestan da uz grijehe pojedinca i skupina postaje i oni tzv. grijesi struktura. Ne čini vrijeme ljude – sad su takva vremena, nego ljudi čine vremena. Premda, svoje značenje ima i ona druga poslovica: Politika čini lopova. Opakom pritisku mogu se oduprijeti samo oni jači u kreposti.

Budući da je politika danas neobično utjecajna na gotovo svim područjima života, posljedice njezine negativne moći na području korupcije dohvatljive su  samo u mašti..... U senatu-saboru postupa se nešto ili sasvim drukčije od onoga što nalaže savjest, ruke se dižu po višoj narudžbi, zapovjedi, honoraru. I premda u takvim okolnostima nemoćan, pojedinac (ili skupina) bit će svojim jasnim i nekompromisnim stavom trajan zov savjesti, sol zemlje i svjetlo svijeta, kako svojim kolegama u politici , tako i narodu koji zastupa. Kako često i gordo, ili sarkastično, zvuči u politici ona sintagma: moralna vertikala!.....

 Sažetak

.....Korupcija narušava temelje ljudskog dostojanstva  i ravnopravnost. Jedini put u suzbijanju korupcije je odgoj  za vrednote. Drugim riječima, samo integralne moralne ličnosti, izrasle u svijetu vrednota i na temelju vrednota, mogu biti voditelji na putu izlaska iz korupcije i uspostave društva u kojemu se poštuje dostojanstvo ljudske osobe....