Sav svijet je pozornica

Iz: William Shakespeare "Kako vam drago"

(...) Sav svijet je pozomica;

A ljudi, žene u njoj glumci samo,

Što dolaze i odlaze sa scene;

I mnogo život uloga mu pruža

Kroz sedam čina. Prvo, kao dijete,

On dreči, slini dojilji na ruci:

A onda plačni đak, sa torbom svojom

I s glatkim licem puže poput puža

Bez volje k školi. Ljubavnik je zatim,

I uzdiše ko peć, i tužno pjeva

O obrvama drage. Tada, vojnik,

Pun strašnih kletvi, s bradom ko pantera,

Osjetljiv na čast, nagao na svađu,

Za mjehur slave stavit spreman glavu

Pred ždrijelo topa. Onda, kao sudac,

Za ukras trbuh, kopuna pun, nosi,

I strogo gleda, s podšišanom bradom;

Pun mudrih riječi i običnih misli,

On ulogu si igra. Šesti čin je

Već Pantalone, mršav, s papučama,

Očale nosi, kosu k sebi stišće;

A široke mu mladenačke hlače

Struk tanak grle; snažno muško grlo

Ko dječji vrisak opet tanko pišti

I zviždi. Tako zadnji prizor stiže,

Toj šarenoj je historiji konac;

Djetinjstvo drugo, zaborav i propast,

Bez zubi, vida, okusa, bez svega (...)