Siniša Glavašević: Priča |
Administrator | |
Priča o velikim i malim ljudima
Iz knjige: Priče iz Vukovara, Siniša Glavašević, MH
Slušate
li pažljivo o čemu djeca pričaju, iznenadit će vas njihova neskrivena želja da
narastu. Da budu kao tate i mame. Veliki do zvijezda. Djeca misle da će njihov
rast biti dovoljan da nadvisi sve oblake i nedaće koje im prijete. Ali to su
djeca.
Međutim,
zagledate li se u zrcalo i potom potražite oko sebe ljude koji vas okružuju,
mogla bi vas zateći nevjerojatna sličnost.
Nije li to čudno?!
Kao
da godine i iskustvo ljudima ničemu nisu poslužili. Oni doista misle da je
dovoljno udisati zrak i naći se u pravo vrijeme u restoranu s prikladnim
društvom i problem ljudske veličine je riješen. A život voli takve, za igru i
primjer, šale. U traženju dobrovoljnih ljudskih promašaja čini i mnoge ustupke.
Dopušta im ulazak na pozornicu pod svijetlom svih reflektora, predstavlja ih na
TV ekranima, nudi im položaje, obećava budućnost.A oni nasrću na vrata
vječnosti, ne sluteći da će publika napustiti njihovu prestavu prije negoli
uopće počne, jer se svijet nagledao takvih jadnika koji ne mogu dodirnuti
dubinu vlastite nesreće.
Ako
se i nađe netko da im dovikne njihovu tugu, pitanje je hoće li se uvrijediti?!
A tu je još jedina mogućnost spasenja. Tko nije u stanju podnijeti težinu
istine, kako bi podnio težinu slave? Jer slava je privid, ona je tek sjena koja
vas prati. Ako se previše osvrćete za njom, mogli biste izgubiti put kojim ste
krenuli, zaboravit ćete razloge svoga puta, izgubit ćete sve što ste dosad
imali. A kako i ne bi, kad živite da biste vidjeli sjenu.
Onaj
tko uspravno hoda podnoseći sebe cijela, rast će i više. Bit će veći dajući se
i gledajući naprijed. Oni drugi manji su i od djece, od onih koji će tek to
biti, bez njih svijet može i takvi mu ne trebaju.
A to nitko ne želi.
Biti nepotreban.
|
« Prethodna | Sljedeća » |
---|