Muhammad Yunus - govor nobelovca |
Administrator | |
Siromaštvo je
prijetnja miru Muhammad Yunus, govor povodom dodjele Nobelove nagrade, održan 10. prosinca 2006. godine u Oslu
...Čvrsto vjerujem da čovjek može stvoriti svijet bez siromaštva ako svi zajedno vjerujemo u to. U svijetu bez siromaštva siromaštvo ćete moći naći samo u muzejima. Kad školarci budu obilazili muzeje siromaštva, vjerojatno će se užasnuti kad vide svu bijedu i poniženje koje su ljudska bića morala trpjeti. Svojim će precima zamjeriti toleriranje tog nehumanog stanja koje je vjekovima mučilo toliko mnogo ljudi... (Ne propustite ovaj tekst, jedan od najboljih govora koje sam pročitao... Ur.)
Vaše
Veličanstvo, Vaša Kraljevska Visosti, uvaženi članovi Norveškog odbora za
dodjelu Nobelove nagrade, ekscelencije, dame i gospodo,
U mojoj
pratnji do nama dalekog Osla u kojem nas čeka ova nagrada nalazi se i devet
osoba koje su izabrane da predstavljaju sedam milijuna zajmoprimaca i vlasnika
Grameen banke. I u njihovo ime zahvaljujem Norveškom odboru za dodjelu Nobelove
nagrade za to što su Grameen banku izabrali za ovogodišnjeg dobitnika Nobelove
nagrade za mir. Dodjeljujući njihovoj instituciji ovu najprestižniju svjetsku
nagradu, odajete im neizmjerno priznanje. Zahvaljujući vašoj nagradi, devet
ponosnih žena iz bangladeških sela se danas nalazi na ceremoniji kao Nobelovi
laureati, dajući Nobelovoj nagradi za mir potpuno novo značenje.
Svi
zajmoprimci Grameen banke slave ovaj dan kao najveći dan u svojim životima. Oni
se okupljaju oko najbližeg televizora u svojim selima diljem Bangladeša da bi,
zajedno sa svojim suseljanima, pratili tijek ove ceremonije.
Siromaštvo
je prijetnja miru
Dame i
gospodo,dodjeljujući ovu nagradu baš nama, Norveški odbor za Nobelovu nagradu
dao je važnu potporu tvrdnji da je mir neodvojivo vezan za siromaštvo.
Siromaštvo je prijetnja miru.
Raspodjela
svjetskog dohotka pruža osnovu za veoma slikovitu priču. Devedeset četiri posto
svjetskoga dohotka završava kod 40 posto svjetskog stanovništva, dok 60 posto
ljudi živi od samo šest posto svjetskog dohotka. Polovina ljudi na svijetu živi
s manje od jednoga dolara dnevno. To nije formula za mir.
Novo
tisućljeće je započelo s velikim svjetskim snom. Svjetski vođe su se 2000.
godine okupili u Ujedinjenim narodima i, između ostalih, prihvatili i povijesni
cilj da do 2015. godine smanje broj siromašnih na pola. Nikada u povijesti
ljudskog roda nije jednoglasno usvojen jedan tako ozbiljan cilj, precizan po
opsegu i vremenu do kojega mora biti ostvaren. No, onda je došao 11. rujna i
rat u Iraku i svijet se iznenada prebacio s kolosijeka potrage za tim snom.
Pozornost svjetskih vođa prešla je s rata protiv siromaštva na rat protiv
terorizma. Samo su Sjedinjene Američke Države na rat u Iraku već potrošile
punih 530 milijardi dolara.
Vjerujem
da se terorizam ne može pobijediti vojnom akcijom. Terorizam moramo najoštrije
osuditi. Moramo mu se svim snagama usprotiviti i upotrijebiti sva moguća
sredstva da ga zaustavimo. Prije svega se moramo pozabaviti rješavanjem uzroka
terorizma, kako bismo ga jednom zauijek iskorijenili. Vjerujem da je ulaganje u
poboljšanje uvjeta života siromaha bolja strategija nego što je trošenje novca
na oružje.
Siromaštvo
je negacija svih Ijudskih prava
Pojam mira
trebamo shvatiti u njegovom općeljudskom smislu - u širem društvenom,
političkom i ekonomskom kontekstu. Ugrožava ga nepravedan ekonomski, društveni
i politički poredak, nedostatak demokracije, uništenje okoliša i uskraćivanje
ljudskih prava.
Siromaštvo
predstavlja odsutnost svih ljudskih prava. Frustracija, neprijateljstvo i bijes
koji nastaju zbog krajnjeg siromaštva sprječavaju opstanak mira u bilo kojem
društvu. Ako želimo uspostaviti stabilan mir, moramo pronaći način da ljudima
omogućimo pristojan život.
Otvaranje mogućnosti
za većinu ljudi – siromašnih ljudi – predstavlja srce posla kojem smo se
posvetili posljednjih 30 godina.
Grameen
banka
Ja se
pitanjem siromaštva nisam počeo baviti kao kreator politike ili kao istraživač.
Siromaštvo me zaokupilo zato što je ono bilo svuda oko mene, i nisam mogao
okrenuti glavu od njega. Godine 1974. Bangladešom je zavladala strahovita glad
i meni je postalo izuzetno teško u predavaonici sveučilišta poučavati
sofisticiranu ekonomsku teoriju. Iznenada sam, suočivši se s općom gladi i
siromaštvom, osjetio svu ispraznost tih teorija. Želio sam nešto hitno poduzeti
kako bih pomogao ljudima oko sebe, bilo to i samo jedno jedino ljudsko biće, da
lakše izguraju još jedan dan. Na ta način našao sam se licem u lice s borbom
siromaha da dođu do sićušnih svota novca s kojima će na neki način uspjeti preživjeti.
Zgrozio sam se kad sam saznao da je jedna seljanka posudivši samo dolar od
lihvara morala pristati na uvjet da mu proda ekskluzivno pravo na otkup svega
što proizvede po cijeni koju on odredi. To je, po mom mišljenju, bilo jedna
vrsta novačenja ropske radne snage.
Odlučio
sam napraviti popis žrtava tog lihvarskog poslovanja, koje se odvijalo u selu
pokraj našeg kampusa. Kad je popis bio završen, na njemu su se našla imena 42
žrtve koje su posudile ukupno 27 američkih dolara. Iz vlastitog sam džepa
podmirio taj dug kako bih ih spasio iz lihvarskih kandži. Uzbuđenje koje je
taj, gotovo beznačajan čin, izazvao među tim ljudima navelo me da se još
aktivnije angažiram. Ako s tako malom svotom mogu usrećiti toliko mnogo ljudi,
zašto tu mogućnost ne bih još bolje iskoristio?
Otada
upravo to i činim. Najprije sam pokušao nagovarati banke smještene na kampusu
da siromašnima počnu davati kredite. No, to mi nije uspjelo. U banci su mi
rekli da siromasi nisu kreditno sposobni. Nakon što su se sva moja višemjesečna
nastojanja izjalovila, ponudio sam se da ću biti jamac za kredite siromasima.
Rezultat me zaprepastio. Siromasi su na vrijeme vraćali svaku ratu svog
kredita! Međutim, i dalje sam,
pokušavajući proširiti program putem postojećih banaka, nailazio na poteškoće.
Zbog toga sam odlučio osnovati posebnu banku za siromahe pa sam 1983. godine u
tome napokon i uspio. Nazvao sam je Grameen banka, ili Seoska banka.
Danas
Grameen banka ima oko 7 000 000 zajmoprimaca iz 73 000 bangladeških sela, od
kojih 97 posto čine žene. Grameen banka daje nelombardne kredite namijenjene
pokretanju posla, stambene kredite, studentske i mikropoduzetničke zajmove
siromašnlim obiteljima i nudi velik broj
privlačnih programa štednje, programa ulaganja u mirovinski fond i usluga
osiguranja za svoje članove. Od 1984. godine (kad smo ih uveli) stambenim
kreditima se izgradilo više od 640 000 kuća. Zakonski vlasnici tih kuća su
upravo same žene. Koncentrirali smo se na žene zato što smo zaključili da je
davanje kredita ženama uvijek mnogo korisnije za cijelu obitelj.
Od svog
osnivanja banka je odobrila kredite u ukupnoj vrijednost od oko šest milijardi
američkih dolara. Stopa njihove otplate iznosi 99 posto. Grameen banka, kao i
sve ostale banke, ostvaruje profit. U financijskom pogledu, ona se oslanja na
vlastite snage i još od 1995. godine ne prima novac donatora. Polozima i
vlastitim sredstvima Grameen banka danas pokriva 143 posto svih većih zajmova.
Prema internoj anketi Grameen banke, 58 posto naših zajmoprimaca prešlo je
granicu siromaštva.
Grameen
banka rođena je iz sitnih domaćih projekata koje sam provodio sa svojim
studentima, mjesnim djevojkama i mladićima. Troje od tih studenata su još
uvijek, nakon svih tih godina, sa mnom u Grameen banci i zauzimaju najviše
položaje u izvršnoj vlasti banke. Oni su danas s nama kako bi primili priznanje
koje nam želite uručiti.
Ova se
zamisao, začeta u Jobri, malom bangladeškom selu, proširila cijelim svijetom pa
sada u gotovo svakoj zemlji postoji program sličan Grameenu.
Druga
generacija
Prošlo je
gotovo 30 godina od početka našeg djelovanja. Cijelo to vrijeme neprekidno
pratimo djecu naših zajmoprimaca da bismo doznali kako naš rad utječe na
njihove živote. Djeca su uvijek najviši prioritet klijentica naše banke. Jedna
od Šesnaest odluka koje su one osmislile i kojih se pridržavaju jest da će
svoju djecu slati u školu. Grameen banka ih je u tome podržavala pa su se
uskoro sva njihova djeca počela školovati. Mnogo te djece su postali najbolji
učenici u svom razredu. Htjeli smo to proslaviti pa smo uveli stipendije za darovite
učenike. Grameen banka danas dodjeljuje oko 30 000 stipendija godišnje.
Mnoga ta
djeca su nastavila obrazovanje na visokoškolskim ustanovama postavši
liječnici, inženjeri, predavači na koledžima i slično. Uveli smo i studentske
zajmove da bismo Grameenovim studentima pomogli da završe fakultete. Danas su
neki od njih doktori znanosti. Trinaest tisuća studenata prima studentske
zajmove. Toj brojci se svake godine pridruži još 7 000 novih studenata.
Mi
stvaramo jednu potpuno drugačiju generaciju koja će biti školovana i koja će
znati svoju obitelj otrgnuti od siromaštva.
I
prosjaci mogu zaradivati
Danas je u
Bangladešu već 80 posto siromašnih obitelji pokriveno mikrokreditima. Nadamo se
da ćemo do 2010. godine uspjeti pokriti svih 100 posto obitelji.
Prije tri
godine smo pokrenuli ekskluzivni program kojem su u središtu pažnje prosjaci. Na njih se ne
odnosi niti jedan propis Grameen banke. Zajmovi su beskamatni: mogu ih vraćati u
ratamačiju visinu i raspored sami odreduju. Predložili smo im da, dok proseći
obilaze kuće, sa sobom nose malenu količinu robe, stvarčice kao što su grickalice,
igračke i kućanske potrepštine. Zamisao je bila uspješna. Danas se u program
uključilo oko 85 000 prosjaka. Približno 5000 njih je potpuno prestalo s prošenjem. Prosjacima
obično dajemo zajam u protuvrijednosti od 12 američkih dolara.
Mi
potičemo i podržavamo sve aktivnosti koje siromasima pomažu da se odupru
siromaštvu. Uvijek zagovaramo mikrokreditekoji prate sve druge oblike
intervencija zato što su te intervencije daleko učinkovitije kad se kombiniraju
s mikrokreditima.
Informacijska
tehnologija za siromahe
Informacijska
i komunikacijska tehnologija (ICT) veoma brzo mijenja naš planet, stvarajući
svijet trenutačnih komunikacija u kojem ne postoje ni udaljenosti ni granice. Komuniciranje
svakim danom postaje sve jeftinije. Uočio sam da će, ako nam uspije da im tu
tehnologiju približimo i prilagodimo njihovim potrebama, siromasi dobiti
prigodu da promijene svoj život.
Osnivanje
telefonske kompanije Grameen Phone bilo je prvi korak prema približavanju
ICT-ja siromašnim ljudima. Siromašnim ženama smo davali zajmove Grameen banke,
a one su ih koristile za kupnju mobilnih
telefona koji su im služili za prodaju telefonskih usluga u selima. Uočili smo
da se mikrokrediti i ICT izvrsno nadopunjavaju.
Posao s
telefonima bio je pravi uspjeh i zanimanje za koje su se klijentice Grameen
banke doslovce otimale. Gospođe s telefonima brzo su naučile sve finese i uvele
novine u poslovanje s telefonima pa je ono postalo najbrži način za izlazak iz
bijede i stjecanje ugleda u društvu. Danas za nas radi gotovo 300 000 gospođa s
telefonima koje pružaju telefonske usluge u gotovo svim selima Bangladeša.
Kompanija Grameen Phone ima oko 10 milijuna pretplatnika te je najveća telefonska
kompanija u zemlji. Iako je broj gospođa s telefonima samo mali dio ukupnog
broja pretplatnika, one stvaraju 19 posto prihoda kompanije.Od devet članica
odbora koji danas prisustvuju ovoj velikoj ceremoniji, četiri rade kao gospođe
s telefonima.
Grameen
Phone je kompanija nastala udruživanjem norveške kompanije Telenor i kompanije
Grameen Telecom iz Bangladeša. Telenor je vlasnik 62 posto kompanije, dok
Grameen Telecom posjeduje 38 posto. San nam je da ova kompanija na kraju
postane socijalno poduzeće i da siromašne klijentice Grameen banke pretvorimo u
njegove većinske vlasnice. Radimo na tome da se taj cilj ostvari. Kompanija
Grameen Phone jednoga će dana postati još jedan primjer velikog poduzeća čiji
su vlasnici siromasi.
Ekonomija
slobodnog tržišta
Slobodno
tržište predstavlja okosnicu kapitalizma. Neki tvrde da kapitalizam, što je
tržište slobodnije, postiže bolje rezultate u rješavanju pitanja slobode — što
je ona, na koji način je ostvariti i za koga. Tvrdi se i da pojedinačna potraga
za osobnim probitkom donosi kolektivno optimalan rezultat.
Ja se
slažem s potrebom jačanja slobodnog tržišta. Istodobno, veoma sam nesretan zbog
konceptualnih ograničenja koja nameću igrači na tržištu. Ona potječu od pretpostavke
da su poduzetnici jednodimenzionalna ljudska bića, koja su u svojim poslovnim
životima posvećena ostvarenju samo jednoga zadatka: da maksimalno povećaju
profit.
To
tumačenje kapitalizma izolira poduzetnike od svih političkih, emocionalnih,
društvenih, duhovnih i ekoloških dimenzija njihovih života. To je možda učinjeno,
zbog razumljive želje za pojednostavljivanjern, no takvo shvaćanje znatno
osiromašuje čovjekovu osobnost.
Ljudska
bića su prekrasna stvorenja koja u sebi kriju bezgraničan niz kvaliteta i
mogućnosti. Naše teorije bi trebale osloboditi prostor za razvoj takvih
kvaliteta, a ne unaprijed zaključiti da one ni ne postoje.
Većina
problema u svijetu se javlja zbog ograničavanja sudjelovanja na slobodnom
tržištu. Svijet još uvijek nije riješio problem pogubnog siromaštva, od kojega
pati polovica njegovih stanovnika. Zemlja s najbogatijim i najslobodnijim
tržištem jednoj trećini svojega stanovništva ne uspijeva osigurati zdravstvenu
zaštitu.
Bili smo
toliko impresionirani uspjehom slobodnoga tržišta da se nikada nismo usudili
izraziti bilo kakvu sumnju u svoje temeljne, pretpostavke. Da stvari budu još i
gore, svesrdno smo nastojali postati jednodimenzionalna bića kakva smo stvorili
u teoriji, kako bismo omogućili nesmetano funkcioniranje mehanizma slobodnog
tržišta.
Širim
definiranjem „poduzetništva“ radikalno možemo promijeniti karakter kapitalizma
i riješiti mnoga neriješena društvena i
ekonomska pitanja koja su u dometu.
slobodnog tržišta. Pretpostavimo da neki
poduzetnik, umjesto da ima samo jedan
izvor motivacije (primjerice, maksimalno povećanje profita), sada dobija dva izvora motivacije, koji se međusobno
isključuju, ali koji su jednako izazovni:
a) maksimizaciju profita,
b) pomaganje ljudima i svijetu
Svaki od
ta dva motiva dovest će do osnivanja drugačije vrste poduzeća. Prvi tip
poduzeća nazovimo poduzećem za maksimizaciju profita, a drugi socijalnim poduzećem.
Socijalna će poduzeća biti nova vrsta poduzeća koja će se pojaviti na tržištu
kako bi nešto na svijetu promijenila. Ulagači u socijalna poduzeća bi mogli
povući uložen novac, ali neće dobivati dividende od poduzeća. Profit bi se
vratio u kompaniju kako bi ona proširila svoju djelatnost i poboljšala
kvalitetu svojih proizvoda ili usluga. Socijalno će poduzeće biti kompanija bez
gubitaka i bez dividendi.
Čim
socijalno poduzeće bude i ozakonjeno, mnoge postojeće kompanije upustit će se
u stvaranje socijalnih poduzeća koja će postojati usporedno s njihovim
temeljnim aktivnostima. I mnogi aktivisti iz neprofitnog sektora to će smatrati
privlačnim izborom. Za razliku od neprofitnog sektora u kojem trebamo
prikupljati donacije ako želimo ostati aktivni, socijalno poduzeće samo će sebe
uzdržavati i stvarati višak vrijednosti putem kojega će se proširivati jer je
to poduzeće koje ne stvara gubitke. Da bi prikupilo kapital, socijalno poduzeće
će ući na svoj vlastiti, novi tip tržišta kapitala.
Mladi
ljudi iz cijeloga svijeta, osobito oni iz bogatih zemalja, smatrat će koncepciju socijalnog poduzeća veoma
privlačnom, budući da će im pružiti mogućnost
da svojim kreativnim snagama nešto promijene. Danas su mnogi mladi ljudi
frustrirani zato što u suvremenom kapitalističkom društvu ne primjećuju nikakve
spomena vrijedne promjene, promjene koje bi smatrali uzbudljivima. Socijalizam
im je ponudio san za kojega će se boriti. Mladi sanjaju o stvaranju svojega
vlastitog savršenog svijeta.
Gotovo će
svi društveni i ekonomski problemi svijeta biti riješeni putem socijalnog
poduzeća. Inovacija poslovnih modela i njihova primjena kojom na financijski
učinkovit način stvaramo željene društvene rezultate predstavljaju veliki
izazov. Zdravstvena skrb za siromahe, financiojske usluge za siromahe,
informacijska tehnologija namijenjena siromasima, obrazovanje i obuka za
siromahe, marketing za siromahe, obnovljiva energija — sve su to uzbudljiva
područja moguće djelatnosti socijalnog poduzeća.
Socijalno
poduzeće je važno zato što se bavi i rješava pitanja od vitalne važnosti za
Ijudski rod. Ono može promijeniti živote najsiromasnijih 60 posto svjetskoga
stanovništva i pomoći im da se izvuku iz siromaštva.
Grameenovo
socijalno poduzeće
Čak i
kompanije kojima je cilj maksimizacija profita mogu biti organizirane kao
socijalna poduzeća, ako većinu vlasništva prepustimo siromasima. To je bit
drugog tipa socijalnog poduzeća. Grameen banka pripada u tu kategoriju.
Siromašni
mogu dobiti dionice tih kompanija kao poklon darovatelia, ili ih mogu kupiti
vlastitim novcem. Zajmoprimci mogu vlastitim novcem kupiti dionice koje se ne
mogu prebaciti na one koji nisu naši klijenti. Banku iz dana u dan vodi pouzdan
tim stručnjaka.
Bilateralni
i multilateralni darovatelji mogu veoma jednostavno stvoriti taj tip socijalnog
poduzeća. Kada darovatelj državi primatelja da zajam ili subvenciju za gradnju
mosta, onda ta država može osnovati „mostovnu kompaniju“, čiji će vlasnici biti
lokalni siromasi. Kompanija koja se bavi managementom može preuzeti obvezu
upravljanja tim poduzećem. Profit kompanije će u obliku dividendi otići
siromasima, a može se upotrijebiti i za gradnju novog mosta. Na taj se način
mogu organizirati mnogi infrastrukturni projekti, primjerice ceste, autoputovi,
zračne luke, morske luke, komunalna poduzeća.
Grameen je
osnovao i dva socijalna poduzeća prvog tipa. Najprije je, kao zajednički
pothvat s kompanijom Danone, osnovana tvornica jogurta u kojoj proizvodimo
obogaćeni jogurt kojim poboljšavamo ishranu pothranjene djece. Ona će nastaviti
sa širenjem sve dok svu pothranjenu djecu u Bangladešu ne opskrbimo s našim
jogurtom. Drugo je lanac bolnica za očne bolesti. Svake se godine u svakoj od
ovih bolnica izvede 10 000 operacija očne mrene, čija cijena ovisi o tome je li
pacijent bogat ili siromašan.
Tržište
društvenih dionica
Ako želimo
da se ulagači povežu sa socijalnim poduzećima, moramo ustanoviti tržište
društvenih dionica na kojem se trguje samo s dionicama socijalnih poduzeća.
Ulagač će doći na burzu s jasnom namjerom da pronađe socijalno poduzeće čija je
misija po njevom ukusu. Ovo nije mjesto na kojem ćete doći doći do novca.
Svatko tko želi zaraditi neka radije ode na klasičnu burzu.
Ako želimo
da nam društvena burza propisno funkcionira, trebat ćemo stvoriti agencije za rangiranje
vrijednosnica, morat ćemo standardizirati terminologiju, definicije, oruđa za
mjerenje učinka, oblike izvješća i tiskati nove financijske časopise,primjerice Social Wall
Street Journal. Poslovne škole nudit će studije i diplome iz poslovnog upravljanja
socijalnim poduzećima da bi mlade menadžere naučile kako upravljati socijalnim poduzećima na najučinkoviti način,
a ponajviše da bi ih potaknule da i sami
postanu socijalni poduzetnici.
Uloga
socijalnog poduzeća u procesu globalizacije
Podupirem
globalizaciju i vjerujem da ona može biti mnogo korisnija za siromahe od svoje
alternative - regionalizacije. Međutim,
to mora biti prava vrsta globalizacije. Za mene je globalizacija poput autoputa
sa stotinu prometnih traka koji uzduž i
poprijeko prelaze svijet. Ako na
autoputu kojim se svi voze ne postoje ograničenja, njegove će trake zauzeti
ogromni kamioni moćnih ekonomija. Bangladeške rikše tu ne bi imale što tražiti. Da bi globalizacija
koristila svim sudionicima, moramo imati prometne propise, prometnu policiju te
nadležnost nad prometom na tom globalnom autoputu. Pravilo „tko jači, taj kvači“
mora se zamijeniti pravilima koja
siromasima osiguravaju mjesto i koja im ostavljaju prostor za djelovanje, bez
opasnosti da ih jači izguraju. Globalizacija ne smije postati financijski
imperijalizam.
Moćna
multinacionalna socijalna poduzeća siromašnim će ljudima i zemljama omogućiti
da iskoriste sve prednosti globalizacije. Socijalna poduzeća će ili postati
vlasništvo siromaha ili će zadržati profit u siromasnim zemljama, budući da
njihov cilj neće biti uzimanje dividendi. Izravna inozemna ulaganja inozemnih
socijalnih poduzeća bit će uzbudljiva novost za zemlje primatelje. Izgradnja
snažne privrede siromašnih zemalja i zaštita njihovih nacionalnih interesa od
grabežljivih kompanija postat će osnovno područje interesa socijalnih poduzeća.
Stvaramo
ono što želimo
Čovjek dobiva
ono što želi,ili ono što ne odbije. Mi prihvaćamo činjenicu da će oko nas uvijek biti siromašnih i da je
siromaštvo dio ljudske sudbine. Upravo zato nas siromasi i dalje okružuju. Ako
snažno vjerujemo da je siromaštvo neprihvatljiva pojava i da ono ne smije biti
dio civiliziranog društva, već smo na pola puta do prikladnih institucija i
politike koji će nam pomoći da stvorimo
društvo bez siromaštva.
Željeli smo
ići na Mjesec, pa smo tamo i dospjeli. Ljudi mogu postići sve što požele. Ako
nam nešto ne polazi za rukom, onda se to događ zato, što se određenom cilju
nismo posvetili u dovoljnoj mjeri. Stvaramo što želimo.
Ono što
želimo i kako do toga dolazimo uvelike ovisi o našemu misaonom sklopu. Izuzetno
je teško promijeniti uvriježen način razmišljanja. U skladu s njim stvaramo
svijet. Moramo izmisliti načine koji će nam pomoći da neprekidno mijenjamo
perspektivu i da brzo preorijentiramo naš mentalni sklop kad se pojave nove
spoznaje. Ako promijenimo način razmišljanja, moći ćemo promijeniti i svijet.
Siromaštvo
možemo smjestiti u muzeje
Vjerujem
da siromaštvo možemo smjestiti u muzeje siromaštva zato što siromaštvo nisu stvorili
siromasi. Njega stvara i održava ekonomski i društveni sustav koji smo stvorili
za sebe. Institucije i koncepcije koje sačinjavaju taj sustav. Politika koju
provodimo.
Siromaštvo
je nastalo zato što smo okosnicu svoje teorije izgradili na pretpostavkama koje
podcjenjuju ljudske sposobnosti. One se zasnivaju na preuskim koncepcijama
(primjerice, koncepciji poslovanja, kreditne sposobnosti, poduzetništva,
zaposlenja) ili na institucijama koje još uvijek nisu potpuno dovršene
(primjerice, financijske institucije koje u svom poslovanju isključuju
siromašne). Siromaštvo nastaje zbog pogreške na konceptualnoj razini, a ne zbog
nedostatka ljudske sposobnosti da ga se iskorijeni.
Čvrsto
vjerujem da čovjek može stvoriti svijet bez siromaštva ako svi zajedno
vjerujemo u to. U svijetu bez siromaštva siromaštvo ćete moći naći samo u
muzejima. Kad školarci budu obilazili muzeje siromaštva, vjerojatno će se
užasnuti kad vide svu bijedu i poniženje koje su ljudska bića morala trpjeti.
Svojim će precima zamjeriti toleriranje tog nehumanog stanja koje je vjekovima
mučilo toliko mnogo ljudi.
Sva ljudska
bića imaju urođenu sposobnost da se brinu o sebi, ali i sposobnost da pridonose
povećanju blagostanja svijeta u cjelini. Neki od nas imaju prilike iskoristiti
svoj potencijal, no mnogima nikad ne pođe za rukom da tijekom svog životnog
vijeka razviju prediviii dar s koiim su rođeni. Oni umru neiskorišteni, a svijet
ostaje siromašniji bez njihove kreativnosti i njihova doprinosa.
Grameen mi
je ulio nepokolebljivu vjeru u kreativnost ljudskih bića. To me navelo da
povjerujem kako čovjek nije stvoren da trpi glad i siromaštvo.
Za mene su
ljudi poput bonsai drveća. Ako najbolje sjeme najvišeg stabla što posadite u
teglu za cvijeće, sve što dobijete je desetak centimetara visoka replika
visokog drveta. Sjeme koje ste posadili je potpuno u redu, ali tlo u koje ste
ga stavili nije. Siromasi su bonsai stabalca. Njihovi geni su u redu.
Jednostavno, društvo im nije omogućilo pogodnu osnovu za razvoj. Ako siromasima
želimo pomoći da se izvuku iz siromaštva, moramo im stvoriti uvjete u kojima će
se moći razvijati. Čim siromasi dobiju priliku da oslobode vlastitu
kreativnost, siromaštvo će veoma brzo nestati s lica zemlje.
Ujedinimo
snage i svakom ljudskom biću pružimo jednaku priliku da iskoristi svoju
energiju i kreativnost.
Dame i
gospodo, dopustite mi da svoj govor zaključim izražavanjem duboke zahvalnosti
Norveškom odboru za dodjelu Nobelove nagrade za to što je siromasima, a
osobito siromašnim ženama, priznao potencijal i pravo da žive pristojnim
životom i što je prepoznao da su mikrokrediti veoma značajni za razvijanje tog potencijala.
Vjerujem
da će ova čast koju ste nam iskazali potaknuti još mnogo odvažnih inicijativa
svuda po svijetu, kojima ćemo jednom zauvijek iskorijeniti globalno siromaštvo.
Iz knjige:
Za svijet bez siromaštva, Muhammad Yusuf
vbz Zagreb,
2009.
|
« Prethodna | Sljedeća » |
---|