Gospode, čas je. Ljeto bješe dugo.

Spusti sad sjenu na sunčane ure,

A vjetre pusti da poljima jure.  

Zapovjedi jedrinu zadnjem voću;

Udijeli mu još dva južnija dana,

Nek ispod ploda savine se grana,

A vinu podaj posljednju slatkoću.    

 

Tko sada nema kuće, taj je više

Sagradit neće. Tko je sada sam,

Ostat će sam, da sluša romon kiše,

Da bdije, čita, duga pisma piše,

I luta po alejama, gdje dah

Jesenjeg vjetra suho lišće njiše.   

 

Rainer Maria Rilke  

Preveo Dobriša Cesarić