SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

...Pa, ako slavimo Uskrs, ako vjerujemo u Kristovo uskrsnuće - kako onda možemo ne biti radosni? Kako možemo živjeti kao da Krist nije uskrsnuo i kao da uskrsnuća od mrtvih nema? Ako istinski vjerujemo, naša će vjera iznutra i izvana promijeniti naš život, naše životne stavove, naše ponašanje, naše međuljudske odnose... Iz jedne ranije, ali uvijek aktualne i lijepe Uskrsne čestitke fra Lovre Gavrana u Svijetlu riječi i  nekoliko prekrasnih pjesama iz antologije „Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas“, Božidara Petrača.

Mi kršćani slavimo svetkovinu Kristova uskrsnuća kao najveću i temeljnu svetkovinu naše vjere, svjesni istinitosti riječi sv. Pavla apostola, upućenih Korinćanima i svim kršćanima svijeta: Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. još ste u grijesima (1 Kor 15,14.17).

Svaki čovjek - i vjernik i nevjernik - iz dana u dan suočava se s mukom i nevoljom, sa zlom i nepravdom, s bolešću i smrću, pa mu sve to zamračuje obzore nade i zatamnjuje i one rijetke trenutke prave radosti, tako da sebi vrlo često postavlja i ono granično pitanje smisla života i egzistencije uopće. Ni jedno prolazno dobro ne može osmisliti svu ljudsku patnju, a života bez patnje nema. Križ, kao simbol svake nevolje i svake patnje, ostavlja neizbrisivi pečat na životu svakoga čovjeka, ali križ sam po sebi ne može niti utemeljiti, a niti opravdati našu vjeru. Kad bi križ bio posljednja stvarnost, kad bi sve završavalo smrću, naša bi vjera bila uzaludna, a naša nada bezvrijedna.

Ali, hvala Bogu, nije tako! Nakon Velikog petka dolazi Uskrs! Nakon smrti slijedi uskrsnuće od mrtvih - ne kao prirodna posljedica čovjekove smrti, nego kao plod Kristova uskrsnuća, bez kojega ne bi bilo ni kršćanske vjere, niti kršćanske nade. Krist nas je svojom smrću spasio, tj. opravdao, oslobodio od grijehâ - kako od onih naslijeđenih, tako i od onih osobnih, a svojim uskrsnućem nam je darovao život - prožet čvrstom nadom na ovom prolaznom svijetu, a prepun beskrajne vječne sreće u njegovu Kraljevstvu nebeskom.

Pa, ako slavimo Uskrs, ako vjerujemo u Kristovo uskrsnuće - kako onda možemo ne biti radosni? Kako možemo živjeti kao da Krist nije uskrsnuo i kao da uskrsnuća od mrtvih nema? Ako istinski vjerujemo, naša će vjera iznutra i izvana promijeniti naš život, naše životne stavove, naše ponašanje, naše međuljudske odnose... Uzdići će naše ljudsko dostojanstvo. Oslobodit će nas straha, skepse, rezignacije, beznađa i očaja. Otvorit će nam srca i usmjeriti naš put prema bratu čovjeku da mu navijestimo radosnu vijest: "Krist je uskrsnuo, mene je obnovio! Ima nade i za mene i za tebe i za sve ljude na svijetu. Krist Svevladar živi - živjet ćemo i mi s Njime!"   S ovom porukom vjere, nade i bratske ljubavi još jedanput svim čitateljima želim SRETAN USKRS!

Fra Lovro Gavran, provincijal  

Kratka šetnja Zagrebom pred uskrsno vrijeme (2010.)

Nekoliko prekrasnih pjesama iz antologije „Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas“, Božidara Petrača, Zagreb 2001. i pjesma - molitva Kristu kroz vjekove Mile Prpe.     

Vinko Grubišić

 

Traženje izvora

 

Gospodine,

uvijek sam mislio da su nebesa plavet

očiju Tvojih,

i kad zvona razliju selom molitvu,

Gospodine,

zastori mojeg puta

ispijaju plavet, a maglica razbijenog sumraka

pliva pučinom vremena.

 

Ova zemija ukotvljena u pogled

i zadnji miomiris izli se ulicama...

gospodine, katedrala počiva u šutnji

Htio bih se moliti

uz zvuke seoskog zvona,

i misliti o zemlji,

htio bih sve reći šutnjom Uskrsnog Otajstva,

plutati seoskim zvonom

uz tople mamine riječi »Zdravo Marijo«...

 

 

       *        *        * 

 

Ante Stamać

 

Molitva

 

O Višnji Bože, jedini moj Bože,

Ti nado mojih odbrojanih dana,

Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana,

Gdje tru se sati a trenuci množe

 

Koji se truju i koji se glože

Nek upru pogled u srž onih rana

Što ih je Sin tvoj radi ljudskih mana

Trpio više no što tijelo može.

 

Osobito nek Višnje tvoje zrenje

Svim bližnjima donese mir,

Nek zatru himbu i zlotvorno htijenje.

 

Da gorke čaše, huda zla ih minu

I radosno ih prati Preobraženje

Te čistih duša da se k tebi vinu.

 

 

         *        *        *

 

Joža Prudens

 

Uskrsni stol

 

drven ili kamen

svejedno

bit stola

biti oko stola

zajedno

obitelj

i drugi dobrodošli

biti

zajedno

za

jedno

dijeliti

i kruh svagdašnji i vino trsno

i mudrost soli

i puno

i malo

sve

sve

sa svima

da svima bude blagoslovljen

i svagdan

i blagdan

blag

dan

s grančicom mirotvornom

u čaši vode na sredini

stola

 

 

         *        *        *

 

Đurđica Ivanišević Lieb

 

Obris križa

 

U tamnim sjenama

možda  ćeš naslutiti

da je davna žena

vidjela obris križa

kojim se prozor u rujnu osmjehivao

poluzatvoren

postelja mirisala na svježe istesano drvo

masline

bijaše ih u Getsemaniju nebrojivo

mijenjamo mjesta

upijajuć iverje stabla

jer smo htjeli

samo malo htjeli biti 

 

 

          *        *        *

 

Drago Britvić

 

Zvoni pri Svetomu križu

 

Snoćka je kesno popolne Angeluš došel i k nama,

mam se je skupilo sveta kak da bi svetili hižu,

rasprite živi obloke, zvoni pri Svetomu križu,

tak je zadišalo v sobi kak negde jabuke s trama.

 

 

Negdo je, kak je sad v modi, zvona na pantljike zlejal,

glase preslekel je s medom, pak je oživelo sače.

Prvi put odkad smo doma bilo je zbila domače,

čak se o ranjeni Kristuš z križnoga dreva nasmejal.

 

 

Z decom su došli pred crikvu i ti kaj doma još išču,

kaj su tu, odma prek puta, a v duši negdi daleko,

vu njoj su majkica z ranja donesli dojaču z mlekom,

tak im je zvonelo blizu kak da su v svojem dvorišču.

 

 

Rupci su zgledali v kmici kak črni čupi na plotu,

žene su sklopile ruke, muži su stiskali šaku,

jeden je druzgal škrlaka kak da bi drobil mekotu,

al su popevala zvona, Vuzem zadišal je v zraku.

 

 

Snoćka sam listeke bele v srčeko stiskal kak v prešu,

zišla je samo popevka i dve tri kaple krvave,

ž njima vam glase pošilam: došla su zvona prek Save,

vse nas, i mrtve i žive, zovu na sigetsku mešu.

 

     *           *           *

 

Mile Prpa 

Kristu kroz vjekove

 

Neka šume blagi vjetri

maestrali -

Kristu kroz vjekove!

 

Nek se pjene, nek se ziblju

morski vali -

Kristu kroz vjekove!

 

Neka rude, neka sviću

bijele zore –

Kristu kroz vjekove!

 

Sjajna duga nebo krasi,

srca zbore

Kristu kroz vjekove!

 

Svaka duša tajnu čuva

da ju preda

Kristu kroz vjekove!