Kuća pored mora

Arsen Dedić

Raznesene valima i vjetrom

tu su tople ruševine ljeta

na rubu napuštenog mora

i jednog izgubljenog svijeta.

Ničeg nema,

ničeg nema

od tebe,

od mene.

Ostala je samo prazna kuća,

malo stvari ljetovanja našeg.

Na stolu novine još leže

S nekim datumima jula.

Naša ljubav

sad se ruši

kao pješčana

kula.

Al još sam uvijek ovdje

i još zagledan u more

na vratima vile

u kojoj tuga spava,

a kiše su se slile

u cvjetove agava

i ljetu je

kraj.

Od vremena poezije i mira

ostala je samo pusta kuća,

u noći okrenuta moru

sad čeka ljubavnike nove.

Ničeg nema,

ničeg nema

od tebe,

od mene

u njoj.

*                *             *