Čovjek je društveno biće. Tek u zajednici može ostvariti puni smisao svoga života, svoga postojanja. Svoju sreću.  I mogao bi  činiti čuda. Izvan zajednice,  usamljen,   potpuno je nemoćan i  nesretan, a njegov život kao takav  promašen i bez  nekog smisla. 

I ako dobro pogledamo oko sebe,  ovaj naš svijet ,  ovo naše vrijeme, vidjet ćemo čovjeka  zarobljena ili  bitkom za preživljavanje, ili natjecanjem za mjesto na nekoj izmišljenoj  društvenoj skali vrijednosti, koja uglavnom  vodi računa  o  materijalnom, a isključuje duhovno.   I u tom natjecnju, u toj trci, on ostaje usamljen i napušta, zaboravlja ono najbitnije. Umjesto  zdravog doticaja  sa prirodom  i  drugim ljudima oko sebe, on se okreće i predaje lažnoj slici svijeta na TV i drugim  medijima,  koja ga   do kraja zarobljava. 

I gledajući  tu sliku svijeta oko  sebe  pitamo se  -  zašto  toliko nereda, nasilja,  nepravde, izopačenosti, gluposti?  Zašto je zlo toliko moćno?  Možda stoga  što putevi dobra zahtjevaju    više truda, pameti, odricanja. dok su  putevi zla  linija manjeg otpora? Ono ide samo, nudi  plodove bez  truda, zadovoljstvo odmah;  račun sa kamatama koji vodi u propast  tek slijedi. I kad jednom kreneš tim putem,  nema povratka. Ostaješ bez svega, bez sebe. 

Bilo bi previše za  običnog smrtnika tražiti odgovore. Vjerojatno smo negdje pogriješili. U bitnom. Okrenuli se previše materijalnom, zanemarili duhovno. A čovjek nije  samo  biološka jedinka kojom upravljaju zakoni  fizike,  kemije, biologije. Njegova jezgra  puno je finija i osjetljivija. I stoga, unatoč materijalnom blagostanju , udaljen od svoje biti, okrenut samo materijalnom,  otuđen od drugih, ne uspijeva u tome pronaći sebe i ono što osjeća   najčešće je  praznina, promašenost, besmisao, nezadovoljstvo. 

Otuđenost,  okrenutost samom sebi, nepovezanost,  nevjerica u mogućnosti promjene, nevjerica u svoje mogućnosti, beznađe,  nepovjerenje u druge, strah, obziri, zablude, predrasude,  čine nas pasivnim, nesposobnim  za bilo kakve pokušaje.  I ništa se ne mijenja, ili biva sve  gore i gore. I zato,  lak  smo plijen, idealni za sve moguće  manipulacije, od  najrazličitijih interesnih skupina,  političkih i drugih, koji uz kontrolu medija i  kapitala,   već sada, kao najjeftinijom robom,  upravljaju našim životima.  

Ima li  pomoći?   Može li se tu nešto učiniti?  Možemo li sami  nešto pokušati. Naravno, mogućnosti uvijek  postoje. Barem teoretske.  Jer kad bismo htjeli, kad bi znali,  kada bi samo slijedili onaj poznati dekalog,  već sutra bi  svima    sunce sjalo i teklo med i mlijeko.  Ali, znamo, to je utopija i vjerojatno se  neće dogoditi  tako brzo. Međutim, ako ne mogu mijenjati svijet, mogu mijenjati sebe. I činiti ono što je moguće. Ako jednu  dobru stvar učinim, makar malu, svijet će biti barem malo bolji. I ljepši. Sam ne mogu baš puno, ali  zajedno s drugima mogu više. Jer, siguran sam da ima  i drugih koji misle kao ja. Da je većina ljudi dobra, da teži dobru...

Kako povezati  ljude  kojima je na srcu  „dobro“, koji se ne mire  sa „zlom“?  Je li i to utopija?  Udruživanje iz različitih potreba i interesa uvijek je postojalo i postojat će. I sada ima dosta  stranaka i  udruga, koje su najčešće formirane  i funkcioniraju sa primarnim ciljem za ostvarenje pojedinačnih  interesa, što redovito uključuje najobičniju manipulaciju članstvom.  Ali treba vjerovati i u  mogućnost udruživanja bez manipulacije i zloporabe. Jer, u protivnom nemasve skupa nema smisla.

Pokušajmo to zajedno.  Napravimo okvir, mogućnost  za povezivanje  ljudi orjentiranih  prema „dobru“. Okvir  koji  bi   nam svima  mogao  pomoći   u snalaženju  i opstanku u  ovom našem  vremenu brzih promjena, u kome smo već  osjetili posljedice tranzicije, privatizacije, globalizacije, dominacije medija u službi  partikularnih interesa i krupnog kapitala.  Okvir koji će nam  pomoći   da  nađemo  svoje mjesto pod suncem, da živimo  sa svojim uvjerenjima i vrijednostima, da se ne osjećamo  usamljenima,  otuđenima i nepotrebnima i da sami kreiramo  svoj svijet  „MOJ SVIJET“, novi, metaforički  zavičaj, koji ničim neće biti  ograničen osim  temeljnom linijom „ ideje dobra“.