BOZANIĆ - BOŽIĆNA PORUKA PDF Ispis E-mail
Administrator   

Iz božićne  poruke kardinala Josipa Bozanića

 

Izgradimo  jaslice za ljudske boli

 

....Lijepo je u raznim ozračjima našega življenja ovih dana su­sretati iskrenu pobožnost i njezine znakove, od jaslica i borova u jav­nim i privatnim mjestima do molit­ve u obiteljima. Dragocjeno je i vanjskim znakovima prizivati Božić koji je otvoren životu i vječnosti bez sebičnih interesa. Ali najzahtjevnije je, najkršćanskije i najspasonosnije susretati Isusa u braći i sestrama. Bog je prisutan u sakramentima, u svojoj riječi, u svojoj zajednici pred­vodenoj pastirima, prisutan je u po­jedinim vjernicima, osobito u oni­ma koji svojim životom utjelovljuju Kristovu svetost. No, postoje oni koji na izravan način uprisutnjuju  i upućuju na lik siromašnoga Djeteta iz Betlehema.

 

Napravili smo puno jaslica, kako bismo svratili pozornost na otajstvo Božića, ali ne smijemo zaboraviti da su najdragocjenije jaslice izgrađene u susretu s Kristom u bližnjima koji trpe neimašinu i bijedu na različite načine: u nedostatku osjećaja najbližih, u nedosta­tku obrazovanja, u bolesti, u društve­noj zanemareno­sti, u samoći, u očaju, u materijal­nim potrebama... Isusa susrećemo i tamo gdje siromaštvo poprima lice  okrutnosti , jer Božja riječ je neopoziva:  „Što god ste učinili jed­nomu od najmanjih, meni ste učinili“.

 

Ovoga  smo Božića  za to  pozvani da u mislima i u srcu izgradimo jaslice u kojima će biti mjesta za ljudske boli: za napuštenu, iskorištavanu i zlosta­vljanu djecu, za djecu koja su razdirana zbog rastave roditelja, za mlade kojima su ukradeni snovi i veliki ideali  i koji su gurnuti u gorčinu droge i alkohola,  za obitelji bez doma, za branitelje kojima je nepoštovanje prema njihovoj žrtvi  zamaglilo pogled na vrijednost dara vlastita života, za nezaposlene, za stare i bolesne, za strance, za zatvorenike, za diskriminirane žene, za pripadnike drugih naroda i rasa, za žrtve ratova i terorističkih napada... Da bi naš Božić imao  kršćanski smisao, u jaslicama hrvatskoga kršćanskog srca mora biti mjesta za te ljude!

 

Naše kršćansko na kušnji

 

Potreban nam je Božji Duh da dokinemo nedopustivo stanje  trpljenja naših bližnjih. Stoga po­tičem sve nas kršćane da budemo osjetljivi na bijedu ljudi oko sebe. Kako li je bolno, a za nas kršćane i sramotno, slušati i gledati da danas u Hrvatskoj netko mora gladovati ili ne imati najosnovnije za život. Tu je naše kršćanstvo na kušnji.  Iako se ponekad u društvu i pretje­ruje s isticanjern siromaštva da se ponudi konzumizam kao ideal ži­vota, za nas kršćane nisu potrebne statistike da bismo živjeli kršćanski. Uistinu, danas u Hrvatskoj nitko ne treba, a kao kršćanin uzdižem va­paj: ne smije biti gladan! Danas u Hrvatskoj nitko ne treba i ne smije ostati bez najpotrebnijega!

 

Ako netko pokraj nas vjernika gladuje, smrzava se, umire napuš­ten, uzalud nam naše kršćanstvo, i nemamo pravo zvati se kršćanima. Ako ne vidimo bližnjega u potrebi, nismo razumjeli dar Božića, ni dar euharistije. Naša slavlja, zajedništvo, veselje i mir trebaju izrastati na tlu ispunjenja riječi  Gospodino­ve: „Što god ste  učinili jednomu od ovih najmanjih, meni ste  učinili.

 

Plod brige za drugoga izrasta iz stabla odgovora na Božju ljubav. Genij hrvatskoga vjernika uglazbio je predivan stih božićne pučke po­ezije: »Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka; s neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čo­vjeka“. Naša je ljubav moguća, jer  On je učinio prvi iskorak ljubavi.

 

Mnoštvo problema ističe iz sebičnosti

 

Suočeni sa zbiljom Božića i s  ljubavlju  kao načinom Božjega djelovanja, shvaćamo da mnoštvo društvenih problema i razna neza­dovoljstva izviru iz ljudske sebiečnostL Sebičnost rađa oholost, isk­ljučivost, nametljivost, gramzivost; sebičnost zahtijeva prava koja krše tuđa prava i ne poštuje tuđe osje­ćaje. Za budućnost hrvatskoga dru­štva sebičnost je pogubna. Koliko god taj izrijek bio načelan, lako ga je uočiti u profesionalnom radu, u djelovanju institucija, u pretvaranju stručnosti u sredstvo profita i sebiečne koristi.

 

Sebičnost posebno treba biti strana životu i djelovanju crkvene zajednice koja svoju bit gradi na ve­likodušnom daru i pozivu Božjem. Nesebičan čovjek, čovjek prožet  Božićem   nije sklon korupciji. Se­bičnost je razlog razdora, razaranja i pokvarenosti u društvu.

 

Ljubav prema siromašnima i po­trebnima ima i drugi oblik koji se danas u Hrvatskoj dovoljno ne is­tiče. Pomoć bližnjemu ponajprije je odgovornost u izvršavanju zada­taka na mjestima nakoja nas je Bog  postavio. Svaki čovjek ima nepo­novIjivo mjesto u povijesti. Svako­mu je od nas dana zadaća da izvrši­mo svoje poslanje. Kršćanska ljubav  porema bližnjemu  izražava se savjesnim obavljanjem svoga posla. Bilo bi manje tuge, razočaranja i gorčine u obiteljima, u društvu, u narodu i državi da svatko na svome radnom mjestu živi odgovorno i nesebično ono što mu je  povjereno.

 

Ne mislim pri tom samo na političare i dužnosnike koji nose najvidljiviju odgovornost za život naroda, nego na svako, upravo svako zananimanje.....

 
« Prethodna