NASLOVNICA arrow OD PRIJATELJA arrow Kad bi šutljiva većina...!
Kad bi šutljiva većina...! PDF Ispis E-mail
Administrator   

...Ja sam bio jedan od onih koji su jednostavno mislili da su nacisti šačica budala. Tako je većina ljudi sjedila i puštala da se sve to događa. Poslije toga, prije nego što smo toga postali svjesni, oni su zavladali nama, mi smo izgubili kontrolu i došao je smak svijeta..." Poznati psihijatar objašnjava kako fanatizam pronalazi plodno tlo i ostvaruje kontrolu nad šutljivom većinom; jedan primjer promišljene taktike agresivne manjine i poznata oda laži. I još nekoliko zanimljivih priloga!

 

 

Dr. Emanuel Tanya, psihijatar

Jedan čovjek, čija je obitelj prije II. Svjetskog rata pripadala njemačkoj aristokraciji, bio je vlasnik brojnih velikih industrijskih objekata i posjeda. Njegov odgovor na pitanje koliko je među Nijemcima bilo pravih nacista, može nam biti smjernica za naš stav prema fanatizmu.

"Bilo je vrlo je malo pravih nacista", rekao je, "ali mnogi su se radovali povratku njemačkog ponosa, a mnogo više njih bilo je prezaposleno da bi uopće o tome brinuli. Ja sam bio jedan od onih koji su jednostavno mislili da su nacisti šačica budala. Tako je većina ljudi sjedila i puštala da se sve to događa. Poslije toga, prije nego što smo toga postali svjesni, oni su zavladali nama, mi smo izgubili kontrolu i došao je smak svijeta."

"Moja obitelj je sve izgubila, ja sam završio u koncentracijskom logoru, a Saveznici su uništili moje tvornice."

"Stručnjaci" i "glave s ekrana" svakodnevno nam ponavljaju da je Islam religija mira i da ogromna većina Muslimana samo želi živjeti u miru. Premda ta bezrezervna tvrdnja može biti istinita, ona je potpuno irelevantna. To je besmislena - nesadržajna misao čiji je cilj da se na neki način umanji strah od čitavog spektra fanatika koji divljaju širom svijeta u ime Islama."

Činjenica je da u ovom povijesnom trenutku fanatici vladaju Islamom. Fanatici su ti koji marširaju. Fanatici su ti koji vode svaki od 50 ubilačkih ratova širom svijeta. Fanatici su ti koji kolju ljude ili čitava plemena po Africi i postupno preplavljuju cijeli taj kontinent islamskim valom. Fanatici su ti koji izvode bombaške napade, odrubljuju glave ili ubijaju iz časti. Fanatici su ti koji preuzimaju džamiju za džamijom. Fanatici su ti koji šire kamenovanje i vješanje žrtava silovanja i homoseksualaca. Fanatici su ti koji svoju omladinu uče da ubijaju i postanu bombaši samoubojice.

Bolna je činjenica da je ta miroljubiva većina, većina koja šuti, zastrašena i irelevantna. Komunističku Rusiju sačinjavali su Rusi koji su samo željeli život u miru, pa ipak, ruski komunisti su bili odgovorni za pokolj oko 20 milijuna ljudi. Miroljubiva većina bila je irelevantna. Ogromno stanovništvo Kine također je bilo miroljubivo, ali  su kineski   komunisti uspjeli poubijati  zapanjujućih 70 milijuna ljudi.

Prosječni Japanac prije II. Svjetskog rata nije bio ratnohuškački sadist. Ipak, Japan je ubijao i klao na svom putu preko Jugoistočne Azije u ubilačkom orgijanju koje je uključilo i ubijanje 12 milijuna kineskih civila; većina njih ubijena je mačem, lopatom i bajonetom. A tko može zaboraviti Ruandu koja je pretvorena u klaonicu? Zar se ne bi moglo reći da su većina Ruanđana bili miroljubivi ljudi?

Povijesne lekcije često su nevjerojatno proste i jednostavne, pa ipak, uz  svu našu moć razuma, često nam promakne ono najosnovnije i najjednostavnije: miroljubive Muslimane njihova šutnja  čini irelevantnima. Miroljubivi Muslimani postat će naš neprijatelj ako ne podignu glas, jer će se poput našeg prijatelja iz Njemačke jednog dana probuditi i otkriti da su fanatici ovladali njima i da je započeo kraj njihovog svijeta.

Miroljubivi Nijemci, Japanci, Rusi, Kinezi, Ruanđani, Srbi, Afganistanci, Iračani, Palestinci, Somalci, Nigerijci, Alžirci i mnogi drugi umrli su zbog toga što miroljubiva većina nije progovorila dok nije bilo prekasno.

Sada se islamske molitve uvode u Torontu i drugim javnim školama u Ontariju i  Ottawi, dok je Božija molitva ukinuta ("jer je bila tako ofenzivna"). Islamsko ponašanje može za sada u našoj zemlji biti miroljubivo, dok se ne dosele fanatici.

U Australiji, i mnogim zemljama širom svijeta, većina prehrambenih proizvoda ima na sebi oznaku Halal hrane. Samo pogledajte poleđinu neke od najpopularnijih čokolada i drugih prehrambenih proizvoda u svom lokalnom supermarketu. Hrana u avionima ima oznaku Halal, tek toliko da se udovolji povlaštenoj manjini koja se sada rapidno širi unutar domaćih prodavnica.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, muslimanske zajednice odbijaju da se integriraju i danas unutar većih gradova širom zemlje postoje desetine "zabranjenih zona", u koje se ni policijske snage ne usuđuju ući. Tamo vlada Šerijatski zakon, jer muslimanska zajednica u tim područjima odbija priznati britanske zakone.

Što se tiče nas koji gledamo kako se to razvija, mi moramo obratiti pažnju na jedinu grupaciju koja je bitna - fanatike koji su prijetnja našem načinu života.'

Na kraju ove poruke ,  logično proizlazi da svatko tko se dvoumi oko ozbiljnosti ovog problema i naprosto obriše ovaj e-mail i ne proslijedi ga dalje,  i sam doprinosi pasivnosti koja ovim problemima omogućava da se šire.

Potrudite se malo i proslijedite ovu poruku dalje. Nadajmo se da će tisuće ljudi na svijetu ovo pročitati i razmisliti o tome. I pošaljite je prije nego što bude prekasno i prije nego što nas ušutkaju zato što smo šutjeli !!!

 

                                         *           *             *

 

www.bitno.net/pismo-francuskog-imama-muslimani-moraju-osuditi-politicki-islam/

 

                             

 

Tako je govorio Moše Pijade (revolucionar i Titiv ideolog) na prvom zasjedanju AVNOJ-a. 

"Potrebno je zato stvoriti tako mnogo beskućnika da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo paliti. Pripucat ćemo pa ćemo se povući. Nijemci nas ne će naći, ali će iz osvete paliti sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti s onima koji imaju neki posjed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, kazališnim predstavama i drugom promidžbom. Tako ćemo postupno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji ima kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima plaću i ima kruha, za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo napraviti beskućnike, proletere. Samo nesretnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja reda i mira."

 

                                          *           *           * 

 

Dobrica Ćosić, Deobe

"...Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno...” „...U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina...”

 

                                          *             *            *

 

 

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

 

5. rujna 2017.  Crkva na kamenu/Slobodna Dalmacija

 

https://www.cnak.ba/kolumne/pod-povecalom/pomozimo-bakiru-vidjeti-mudzahedine/

   

Nije samo Pelješki most to što ovih dana ljuti Bakira Izetbegovića. Još ga više ljute “ksenofobične i islamofobične priče” da bi nakon sloma tzv. Islamske države, BiH mogla postati novo uporište terorista, na što upozoravaju češki predsjednik Miloš Zeman, naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i šef austrijske diplomacije Sebastian Kurz, piše Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji.

A on ne vidi nigdje realnog uporišta za takve priče. Osobito ga ljuti kada Miroslav Tuđman tvrdi da je terorizam kakvog danas poznajemo započeo u Bosni u devedesetim godinama prošloga stoljeća. A on zna da su im mudžahedine poslali iz Hrvatske i da su, ako ih je i bilo, njihovi zločini bili pojedinačni.

Evo, Bakire

Vjerujem da će ovakvih zapadnjačkih insinuacija biti sve više. I zato želim pomoći Bakiru da vidi. Za uvod valja pogledati govor mladoga zapovjednika u 7. muslimanskoj brigadi Armije BiH Šerifa Patkovića (2. bataljun), na proslavi prve obljetnice osnivanja brigade 17. 11. 1993. godine. Mjesto događaja: sportska dvorana u Zenici. Sudionici: pripadnici 7. muslimanske uključujući i odred El Mudžahid, predvođeni svojim emirom Mahmut ef. Karalićem, uzvanici predvođeni vrhovnim zapovjednikom Alijom Izetbegovićem. I dakako tribine pune simpatizera.

Zaneseni Patkovićev govor može se pronaći na linku: https://www.youtube.com/watch?v=6c65SBQJ0mw. No, ako ga u međuvremenu skinu, eto nekoliko naglasaka. Zapovjednik Patković govor počinje riječima: Prije nego što išta kažem zamolio bih vas da vi kažete, onako kako to najbolje znate pa uzvikuje: Tekbir! A borci gromoglasno odgovaraju: (Allahu Akbar! Bog je velik). A zapovjednik Patković dodaje: La ilahe illellah! (Samo je Alah Bog).

U nastavku upozorava na “otrovne pipke” koje pružaju zapadni dušmani na “prostorima gdje duh islama stvara nove vizije budućnosti i nove vizije spoznaje: Bosna, Čečenija, Palestina”. Poziva na “povratak svojoj vjeri i istini”, i podsjeća na velike pobjede 7. muslimanske: “odbrana Zenice, Ovnaka, Kaknja, Fojnice, Vareša od ekstremnog dijela HVO-a”.
Te velike pobjede 7. muslimanske i mudžahedina na potezu između Travnika i Zenice u koje pripada i pobjeda kod Ovnaka, prema svjedočenju Ive Rajkovića, nekadašnjega profesora travničke gimnazije izgledale su ovako: “Sve je više silovanja bilo, ubojstava, saznajemo za klanja. Prvih par dana poslije 3. lipnja Hrvate su prisilili, osim metenja ulica, kopanja rovova, da pokupe mrtve i stoku ubijenu i da je pokopaju. Na čelu te skupine bio je Kakanj Hrvoje. Priča mi da je nailazio na vezane, ubijene svinje i ljude zajedno. Bili su vezani ljudi i krmad; tijelo svinje i tijelo čovjeka, jedno pokraj drugoga.”

Uloga zapovjednika Patkovića u tim je pojedinačnim zločinima također bila pojedinačna. Sudski je prepoznata njegova pojedinačna uloga u ubojstvu petorice zarobljenih pripadnika HVO-a i jednoga srpskog civila u hrvatskom selu Dusina još u siječnju 1993., prije izbijanja muslimansko-hrvatskoga rata. Zarobljenici su bili i osakaćeni, a zapovjedniku Zvonku Rajiću izvađeno je srce.

Tko mu je izvadio srce?

Još u jesen 1998. godine njegova je udovica svjedočila pred Haaškim sudom da joj je muža ubio osobno komandant Patković, a potom i ostale, izvodeći jednog po jednog, pritom sadistički psihički i fizički zlostavljajući one kojima je dao da prežive. Patković se kao ubojica iz Dusine izrijekom našao i u haaškoj optužnici protiv zapovjednika Kubure i Hadžihasanovića, ali nikako da stigne do suda u BiH. A kada je slučaj stigao do suda, na optužnici nije bilo Patkovića, nego njegov vojnik. A on je bio svjedok. I Sud BiH je krajem 2014. godine osudio vojnika, za ubojstvo četvorice zarobljenika i jednoga civila u Dusini.

Ali i ustvrdio kako “postoje indicije da je komandant Patković učestvovao u pogubljenju Zvonka Rajića” (paragraf 386), no to nije bio predmet ovoga suđenja. Niti jedno tužiteljstvo u BiH nije se našlo pozvanim provjeriti te indicije: Je li Šerif Patković ispalio s leđa rafal u zarobljenoga zapovjednika Rajića? Je li mu srce izvadio komandant ili njegov rafal? I što je mislio kada je naredio osuđenom vojniku da se on “pobrine za civile”? Naprotiv, Šerif Patković je i dalje savjetnik blizak Bakirovoj stranci i boračka savjest Armije BiH.

No, priča nije potpuna ako se ne pogleda nastavak velike smotre 7. muslimanske brigade i govor njihova vrhovnog zapovjednika Alije Izetbegovića, kojega su strani islamski borci još zvali i – Ali ili Izzat. Govor se može pogledati na linku: https://www.youtube.com/watch?v=oKKDYPo4oE8&t=141s. Nakon pozdrava dragim vojnicima i višekratnoga gromoglasnog uzvraćanja vojnika s “Tekbir! Allahu Akbar”, Alija im kaže: “Moj govor neće biti dugačak. Bit će kratak. Zašto? Zato što vojnički govori obično nisu dugački. I drugi važniji razlog: zato što između onih koji se dobro razumiju kao što se mi razumijemo, vi i ja, ne treba puno riječi. Mi i u malo riječi možemo jedni drugima puno reći.” Sinteza je bila potpuna.

Vrhovni zapovjednik im je čestitao na pobjedama i upozorio ih da paze što rade jer “gledaju i na mene i na vas”. Ali je tada uistinu imao malo problema, jer je jedna od posljednjih velikih pobjeda ovih boraca bila otmica četvorice uglednih Travničana i ritualno odsijecanje glave jednome od njih. Pojedinačno, kako bi rekao Bakir. Sve je laž, dodao bi Šerif. Sve je to poslao Tuđman, zaključio bi Bakir, piše Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji.

 

 

 


 
Sljedeća »