NASLOVNICA arrow U POTRAZI arrow Z. Tomac: Nova ljudska prava – velika podvala
Z. Tomac: Nova ljudska prava – velika podvala PDF Ispis E-mail
Administrator   

...Ukidaju se čovjek kao osoba i njegova „neotuđiva“ ljudska prava te se čovjek pretvara u apstraktnog čovjeka, koji više nije posjednik neotuđivih prava, nego mu prava daju ili ne moćne međunarodne institucije...Briljantan tekst znanstvenika, mislioca, profesora, političara, kojega svakako treba pročitati i imati na umu (ur.)

 

Istinska ljudska prava koja proizlaze iz čovjekove besmrtnosti, koja su naddržavna, koja neotuđivo pripadaju čovjeku, upravo zato što je božansko biće, pokušava se ograničiti, relativizirati pa i poništiti zamjenskim ljudskim pravima, takozvanim novim ljudskim pravima. Taj proces zamjenjivanja istinskih ljudskih prava novim ljudskim pravima nastoji se prikazati kao proširenje ljudskih prava i sloboda.

Nova ljudska prava temelje se na koncepciji da Bog ne postoji, da čovjek nije utjelovljenje svetoga i božanskoga te da zbog toga ne zaslužuje posebno poštovanje, ni posebna neotuđiva prava nego samo ona prava koja se u društvu utvrde kao prava, bilo da to radi država ili naddržavne institucije. Dakle, nepriznavanjem transcedencije, odnosno ukidajući vjerovanje u postojanje Boga, potpuno se mijenja odnos prema ljudskim pravima.

Ukidajući božanska načela, kao izvor morala i prava, ljudi moraju jedni drugima dati ono što je Bog davao njima. Bez Boga ljudi su prepušteni jedni drugima i sukobu interesa, strasti i želja. Ljudi u pravilu nastoje ostvariti svoje želje, strasti i interese bez ikakve milosti prema drugima.

Da čovjek čovjeku ne bi bio vuk, da bi čovjek čovjeku bio čovjek, ulogu Boga preuzimaju društvo, kultura i pravo. No u takvoj situaciji postoji velika opasnost da profane institucije postanu svete i da se čovjek podredi idolima i lažnim ciljevima. To se upravo događa u suvremenom svijetu, u uvjetima vladavine ateističkog liberalizma, koji vrlo brzo dovodi do umanjivanja, relativiziranja pa i ukidanja ljudskih prava, stvarajući nova ljudska prava koja su, u biti, velika prijevara.

Na temelju svega rečenoga jasno je da neotuđiva ljudska prava proizlaze iz religijskog tumačenja izvora prava, a takozvana nova ljudska prava počivaju na negiranju religijskih izvora prava, odnosno, proizlaze iz ateističkog pogleda na svijet.

Samo ako se polazi od navedenih razlika između teističkog i ateističkog poimanja prava, moguće je razumjeti zašto su takozvana nova ljudska prava ne samo velika prijevara nego i pokušaj izvođenja i međunarodnoga prava iz ateističkoga pogleda na svijet.

Novim ljudskim pravima globalisti žele nametnuti vlast nad ljudskim životom, pokušavajući legalizirati pravo da ljudi, umjesto Boga, odlučuju o životu i smrti, žele genetskim inženjeringom reprogramirati čovjeka, uvesti pravo na eutanaziju, dakle na ubojstvo, uvesti pravo na sprječavanje života, kontrolirati prirast čovječanstva i, kao prava čovjeka, nametnuti pravo na ukidanje pravnih norma koje su čovjeka tretirale kao božansko biće.

Zapravo, sučeljeni smo s već daleko odmaklim procesima programiranja i reprogramiranja čovjeka. Svi se ti procesi odvijaju stvaranjem i djelovanjem nadnacionalnih institucija i nadnacionalne birokracije, koji sve više ukidaju suverenitet nacionalnih država i uspostavljaju nadzor nad životom ljudi. Ti se procesi odvijaju preko Ujedinjenih naroda i nevladinih organizacija i institucija Ujedinjenih naroda te kroz Europsku uniju i ostale europske institucije.

Ukidaju se čovjek kao osoba i njegova „neotuđiva“ ljudska prava te se čovjek pretvara u apstraktnog čovjeka, koji više nije posjednik neotuđivih prava, nego mu prava daju ili ne moćne međunarodne institucije.

Stvara se piramidalni pravni sustav, u kojemu je glavni izvor prava vrh piramide naddržavne institucije. Novi pravni sustav dokida slobodnoga čovjeka kao ličnost sa savješću i identitetom i s neotuđivim ljudskim pravima te se izvori prava prebacuju na naddržavne instutucije. Budući da se međunarodno državno pravo razvija kao naddržavno pravo, ubrzava se i proces dokidanja državnoga prava, a ne samo neotuđiva prava čovjeka i građanina.

Ujedinjeni narodi i Europska unija postupno podređuju svojoj moći države-članice i na kraju će dokinuti njihov pravni suverenitet. (...) Nova ljudska prava čine legalnim pravo na ubojstvo, sprječavanje rađanja ljudi i druga antihumana prava, pa su kao takva u dubokom sukobu s kršćanstvom.

Nova ljudska prava, kao nova svjetovna religija, suprotstavljena su u svim bitnim točkama kršćanstvu. U tome sukobu, za sada, pobjeđuje ateističko-hedonistička koncepcija jer se kršćanski temelji i korijeni Europe izbacuju iz europskog Ustava.

Ključno pitanje, ne samo budućnosti Europske unije, bude li ona zajednica država ili naddržava, nego i budućnosti Europe  u cjelini, jest hoće li se spužvom zaborava izbrisati europska povijest, europski kršćanski identitet, hoće li se presjeći europski kršćanski korijeni ili će se upravo na tim temeljima izgrađivati europski identitet i europsko duhovno zajedništvo. Pitanje svih pitanja jest hoće li Europljani poslušati vapaj Pape Ivana Pavla II: „Europo, pronađi svoju dušu“.

Cijeli se proces može izraziti s dva cilja: ukidanje i dokidanje čovjeka kao osobe te ukidanje nacionalne države i stvaranje novog totalitarizma.

 

Iz knjige: Zdravko Tomac - Obraćenje, Nominativ, Zagreb, 2008.

Tekst je prvi put objavljen u Katoličkom tjedniku, Sarajevo, 2008.

 

 

 
Sljedeća »