NASLOVNICA arrow KULTURA arrow Jasmina Šakić: Pjesme s mog otoka
Jasmina Šakić: Pjesme s mog otoka PDF Ispis E-mail
Administrator   
 
Ovdje prvi put (u Hrvatskoj) donosimo kratki izbor pjesama iz ciklusa Pjesme s mog otoka pjesnikinje Jasmine Šakić (1936. - 1916.), izuzetno zanimljive osobe, čije će vam se pjesme zasigurno svidjeti a životna priča i zaintrigirati. Jasminu je životni put odveo iz Zagreba u Švicarsku gdje završava licencijat iz slavistike, dobiva mjesto predavača na fakultetu, piše poeziju i radi kao sudski tumač za njemački jezik. Pjesme koje ovdje objavljujemo najprije je napisala na njemačkom i tek kasnije ih prevela na hrvatski. Nakon pjesama ovdje, također, možete pročitati njen kratki, ali vrlo zanimljivi i pomalo tragični životopis.

 
Jasmina Šakić
Izbor iz ciklusa
PJESME S MOG OTOKA
Doba ljubavi
Sutivan
(Doba tuge i rastajanja, Doba umiranja)
Zurich i Walenstatt
 
 

 
 
MOJ OTOK
otok Brač
 
Poznaješ li krš
mog otoka
taj pusti bijeli kamen?
 
Poznaješ li brazgotine
maslina
istrljane solju i vjetrom?
 
Ima i nježnosti
u njihovim ranama
pa čak i kamen tamo
ima svoju dušu.
 
 
S U T I V A N      
   (trilogija)
 
 
MALO MISTO MOJE
 
 Teško te je naći
na zemljopisnoj karti
gradiću moj mili
gdje kamene kuće
bjelinom sjaje
a u lučici modroj
ljuljaju se lađe.
 
 Da,
teško te je naći
na zemljopisnoj karti
misto moje malo,
meni najdraže na svijetu,
gdje u luci
prava kula stoji,
a sunčani sat
sretne sate broji.
 
Do kule je dvorac
pjesnika starog,
a par koraka dalje
i filozof slavni
rodnu kuću ima,
no sve je skromno
smireno i tiho
čuješ samo more
i cvrčka u borovima.
 
I dok te sretna gledam
tako blještavog u suncu
ili u suton
kad se svjetla pale,
plavetnilom svojim
miluje te more
a vjetar ti ljubi
obronke i vale.
 
 
 
TRI SVECA
 
Tri sveca
tri zaštitnika tvoja
od davnine
nad tobom bdiju
i s crkvicama svojim
grleći te nježno
sa istoka, zapad
i juga te zaštićuju.
 
Sveti Ivan
Ime ti je dao
I krstio te
Po imenu svom.
 
 Sveti Vincenc
Za ljetinu brine
Čuva tvoja polja
Lozu i masline.
 
A sveti Roko
tvoj  zaštitnik glavni
čuva sve što živi
životinje i ljude
brani ih i štiti
od nedaće svake
od bolesti , gladi
i svake vrste kuge.
 
I tako od davnine
zagrljajem svojim
čak tri sveca te brane
čuvaju ti zemlju
i sve tvoje ljude
pazeći budno
da im svima uvijek
na kopnu i na moru
što bolje bude.
 
 
 
KAKO SAM TE NAŠLA
 
 Kako sam te našla
pitaš me tiho
a more ti šapće
ljubav je to bila
iz mladosti prve
kad sam kao dijete
mojoj teti Mari
amo dolazila
 
SREĆOM sam te naššla
Sutivane moj dragi
bilo je to davno
kad su ovi ljudi
još bili mala djeca
a mi smo pokraj rive
i po kamenjaru
sadili šumu
borove i palme
i molili za uspjeh
zaštitnika sveca
 
 Da,
SREĆOM sam te našla
bilo je to davno...
no uvijek kad dođem
pozdravlja me šuma
a pored rive
dočekaju me palme
čeka me osmjeh
i zagrljaj topli
radost dragih lica
prijatelji stari
 
I dok prolazim sretna
obalom tvojom
i polako idem
k mom malom domu
slušam tihu pjesmu
borova i mora
o sreći i ljubavi.
 
 
U NAŠOJ UVALI NA KRAJU OTOKA
 
Dvorac
sam Ti
sagradila
Od snova
I bijelog
kamena
Grančice
mirte
zatakla sam
u njegove
zidove
A narančin
cvijet
u moju
kosu
Opijena
morem
odjevena
ljetom
trčala sam
Tebi
ususret
 
 
JEDAN DAN S TOBOM
 
Suncem opaljeno Tvoje tijelo
između bijelog kamenja
Zelenilo borova
čuva nas od tuđeg pogleda
Čežnja cvrčaka
obremenjuje vjetar
 
Nadolazeća plima
miluje nježno
Užarenu tišinu večeri
 
 
STARA MARA
 
Zaljubljena si, vidim,
kćeri
reče mi danas
stara Mara
Tvoje oči
sjaje
zamagljen je
Tvoj pogled
a tvoji bokovi
se njišu
kao brodice
kad u
rodnu luku
plove.
 
 
 
ŽELJA
 
Da mi je
tisuću ruku
da Te istovremeno
milujem svuda
 
Da mi je
stotinu usana
da Te istovremeno
ljubim svuda
 
------------------
A kad odeš
neću otvoriti prozore
moje sobe
da me Tvoj miris
ne napusti
 
I neću istresati
jastuke
mog kreveta
da otisak Tvog tijela
ostane uz mene
 
 
 
OGRLICA OD SREBRA
 
Ogrlica od
starinskog srebra
što mi grudi
krasi
je Tvoj znak
koji sa
sa ponosom nosim
Svaka misao
na tebe
i na dane
s Tobom
ispunja me
srećom
I kad se
uspinjem
uzanim putem
na brdo
mog otoka
pjevaju
borovi i
čempresi
još uvijek
pjesmu
naše ljubavi
 
 
 
KAD PONOVO DOĐEŠ
 
 Kad ponovo dođeš
oprat ću
moje tijelo
u najfinijim
uljima
da moja
koža
još mirisnija
bude
-za Tebe
 
Kad ponovo dođeš
obući ću
najsvečanije
haljine
i okitit se
nakitom
da još
ljepša
budem
-za tebe
 
Da,
kad ponovo dođeš
povest ću Te
u jedan svijet
koji Ti
samo
iz čežnje
znaš
 a u koji
nikad
stupiti nećeš
-bez mene
 
 
 
KOLIKO PISAMA
 
 Koliko pisama
sam ti pisala
-u mojim mislima
 
Koliko razgovora sam
s Tobom vodila
-nečujno, bez ijedne riječi.
 
Koliko poljubaca
sam Ti dala
-koje nikad osjetio nisi
 
 
 
NE ZBOG LJUBAVI
 
 Ne
zbog ljubavi
nego
zbog Tebe
-voljela sam Te
 
Ne
muškarca
u Tebi
nego Tebe
muškarca
kakav jesi
i kakav bi mogao biti
-da te nije
strah
 
 
 
OČAJ
 
Spavati,
da ne mislim
na Tebe
 
Bdjeti
da ne sanjam
o Tebi.
 
Proklinjati Te
da barem
i u očaju
budem s Tobom.
 
 
 

 


 

Jasmina Šakić (1936. - 2016.) rođena je u Zagrebu u uglednoj građanskoj obitelji. Uz majku Slavu, oca Vjeku i nešto mlađeg brata Borisa djetinjstvo joj protječe mirno i bezbrižno u svakodnevnim igricama u krugu roditeljskog doma. Sa četiri  godine ima guvernantu iz Beča, uči njemački i počinje svirati harmoniku. Uskoro, nažalost, dolazi rat i s njime prve nevolje. Otac koji je radio kao rukovodilac u američkoj tvrtci Mobil oil, po svršetku rata poput brojnih drugih „neprijateljskih elemenata“  pada pod udar komunističkog režima i odlazi na „dugi službeni put“.  

Nakon četiri godine robije i krajnje neizvjesnosti majka Slava uspije vezama i zlatom otkupiti njegovu slobodu. Tu joj pomažu teta Beba i ujak Rudi, koji i sam ubrzo postane žrtvom režima. Obitelj nekako uspijeva opstati i u novim okolnostima, i nastaviti koliko – toliko normalnim životom. Dobra i nadarena djeca dobivaju fini građanski odgoj i solidnu naobrazbu. Jasmina završava klasičnu gimnaziju, s deset godina polazi i u muzičku školu - uči klavir i solo pjevanje, dok Boris ide prema zvanju inženjera. Nakon mature i konzervatorija Jasmina nastavlja studij književnosti i njemačkog jezika. U devetnaestoj godini odlazi na dalji studij u Švicarsku gdje joj prvi smještaj pruža teta Štefica Vidačić, novinarka i prva mis Europe.

U novoj sredini koja ju oduševljava ljepotom i uređenošću Jasmina se ističe svojim znanjem i marljivošću, a dobrotom i darom za lijepo ophođenje s ljudima osvaja sve oko sebe. Tako i hladnog policijskog službenika, koji joj isprva pravi probleme oko izdavanja dozvole za boravak, svojim  profinjenim nastupom pridobiva na svoju stranu. Od neumoljivog birokrata on joj postaje prijatelj pa je zajedno s majkom ugošćava u svome domu na Badnju večer. Uz studij slavistike Jasmina naporno radi kako bi osigurala sredstva za život – prevodi, daje instrukcije, šije kopče na torbama u trgovini supruga tete Štefice. 

Čega se god prihvati sve joj ide za rukom, gdje god se pojavi prate ju samo pohvale, i brzo napreduje do kustosa u Galeriji Ziegler. Po svršetku licencijata dobiva mjesto predavača na fakultetu, piše literarne tekstove, radi kao sudski tumač u Zurichu, a uz sve to biva asistenticom tadašnje TV zvijezde Maeni Webera. Jasmina je sretna, svi njeni snovi se ostvaruju kako je samo poželjeti mogla, i kasnije će stalno isticati kako je to bilo najljepše i najispunjenije vrijeme njenog života.

Nažalost, božica fortuna joj uskoro okreće leđa, dane sreće i mladenačkog ushita prekida nesmiljena bolest. Počinje njena kalvarija i hod po bolnicama i lječilištima. Ali, Jasmina je borac, ona se ne predaje. Uz liječenje nastavlja s nesmanjenim intenzitetom rad sa svojim studentima sve dokle joj tjelesne snage to dupuštaju. Kada zbog slabosti više ne može odlaziti na fakultet, ona studente naručuje k sebi, odrađuje seminare u vlastitom stanu i radi s njima do iznemoglosti. A oni, oduševljeni njenim pristupom, zahvaljuju joj uz pjesmu i gitaru.

Upravo u to vrijeme Jasmina susreće čovjeka svojih snova Švicarca Martina Waldera. I dogodi se ljubav, prva i jedina u njenom životu. Sva je u devetom nebu, cijeli svijet je njen. I bolest se povlači – sve je dobro kad si voljen. Svoju sreću ona želi podijeliti sa svima. Prijatelje često poziva k sebi, upriličuje druženja i male veselice. Ali život opet nije fer prema njoj. Dragi joj se zaljubi u najbolju prijateljicu i odlazi, a ona opet ostaje sama. Sa svojom bolesti i sjetnim stihovima.  

Međutim, unatoč svemu tomu Martin joj ostaje odan prijatelj sve do kraja života. I pouzdan oslonac u najtežim trenutcima. Njegovu kćerku Juliju, pravu sliku i priliku nje same, Jasmina prihvaća kao svoju rođenu. Prati njen rast i razvoj, često se druži s njom i čuva je, i u njoj na svoj način, proživljava i vlastito maternistvo. Njih dvije kao da su se same birale. Često odlaze zajedno na ljetovanja u Sutivan na Braču, a pred kraj izleti u Aranno postaju njihova mala uskrsna tradicija.

Iako je u Švicarskoj našla svoj novi dom i dobila njeno državljanstvo, Jasmina nikada ne zaboravlja svoj Zagreb i Hrvatsku. Podjednako voli i jednu i drugu domovinu, a najviše se veseli ljetnim odmorima u svojoj kućici u Sutivanu. Kad joj se majka teško razboli i nakon moždanog udara ostane trajno nepokretna i bez svijesti, ona sve svoje brige i obveze ostavlja po strani i brine se o njoj sve do kraja. Pune tri godine. Nije bilo lako ali, svejedno, ozbiljno bi se naljutila kad bi joj tko savjetovao da je smjesti u neku ustanovu. To joj nije padalo ni na kraj pameti. Majčinu je sobu pretvorila u pravu bolesničku i, unatoč vlastitim poteškoćama, sve je iznijela na svojim leđima. Desna ruka uvijek joj je bila gospođa Mira, a kada više nije mogla sama pomagale bi joj medicinske sestre Slavica i Zorica. Nakon smrti majke sve se jednako ponovilo i s tetom Bebom. Pune dvije godine.

Kako više nije imala nikoga svoga u Hrvatskoj, a i zbog pogoršanja bolesti, vraća se u Švicarsku u kojoj ostaje sve do kraja života. Nade da će još koji put doći u domovinu, u svoj rodni Zagreb i na voljeni otok, osjetiti miris mora i lavande, nisu joj se ostvarile. Najveći dio vremena provodi na liječenju u klinici u Zurichu gdje joj dijagnosticiraju neizlječivu malignu bolest u uznapredovaloj fazi. Unatoč svim poduzetim mjerama stanje joj se iz dana u dan pogoršava te je premještaju u tamošnji hospicij. Tu je posjećuju samo najbliži prijatelji, Julija i njen dečko Martin. Povremeno se javlja svome liječniku u Zagreb žaleći se kako joj je sve lošije i kako trpi neizdržive bolove unatoč svemu što joj daju. Potpuno je svjesna svoga stanja – skorog neizbježnog kraja, ali ne klone duhom. Uz sve svoje muke najveća joj je briga kako urediti svoje posljednje stvari, napisati oporuku i dati prijateljici Gabrijeli detaljne upute o posljednjem ispraćaju. Agonija je potrajala gotovo tri mjeseca.

Bio je ponedjeljak 4. travnja 2016. u 11, 40 sati kada se konačno rješila svih svojih briga i muka. I otišla zauvijek. U čvrstoj vjeri da to nije kraj, nego tek početak. Lokalne novine objavile su njene stihove, a prijatelji knjigu pjesama - 52 insel gedichte (na njemačkom jeziku) i upriličili dostojanstven oproštaj. U Zagrebu jednako dirljiv ispraćaj. Gospođa Gabrijela je tako nadahnuto i dirljivo govorila o dragoj prijateljici da su svima oči zasuzile. Jednako je bilo i na misi zadušnici u Crkvi Krista Kralja na Mirogoju koju je slavio vlč. Josip Kuhtić. Nakon svega, po izričitoj želji pokojnice, još smo se malo podružili u restoranu Kaptolska klijet, popili kupicu u njenu čast i poslušali reminiscencije gospođe Gabrijele koja je najljepšim riječima oslikala vrijeme kada su dijelile isti radni prostor i iste brige i radosti.

"Bila je dobra duša - dobra djevojčica, uzorna učenica, odlična studentica, najbolja prijateljica, jednako tako i kolegica, uvijek spremna pomoći svakome kome je potrebno. Beskompromisno dosljedna, u poslu perfekcionist, u životu idealist, uvijek je više mislila na druge nego na sebe. A drugi često nisu uzvraćali... Vjerojatno se zbog toga u njenim pjesmama katkad i naslućuje blaga sjeta i tuga. Nadamo se i vjerujemo da je sada u boljem društvu nego što je ovo koje je ostavila. Jer ona je to sigurno zaslužila. To je bila naša Jasmina..."

Ante Lj.
(prema zapisima gospođe gospođe Gabrijele)
 
P. S.
Kaže se da čovjek živi i nakon svoje smrti, sve dok traju sjećanje na njega. Jasmina živi u svojim dobrim djelima, u dobroti koju je obilato dijelila, u svojim stihovima. Neke njene pjesme već su uglazbljene i izvedene u koncertnim dvoranama, njeno ime se nalazi u programima i izgovara na pozornicama. Pogledajte:

 
 
http://glazbenestaze.com/
 
« Prethodna   Sljedeća »