„Zapivajmo onu s kojom srce u po žmula zaboravlja brige...“
„...Ajmo skupa
prijatelji moji, razmistimo tambur i katrige, zapivajmo onu s kojom srce, u po
žmula zaboravlja brige...Konobo moja...“.Kako ono dalje ide? Kad bih znao, i tu
bih pjesmuovdje stavio. Ali, ne mogu se
nešto sjetiti stihova. Eto, upravo to je razlog za ovaj prilog. A, ima li išta
ljepše od pjesme? I od pjevanja. Pogotovo zajedničkog,s prijateljima. Kad smo radosni,i kad nam
treba malo radosti. Ne kaže se slučajno: tko pjeva zlo ne misli. Ali, zar se i
vama ne dogodi često, kao sada meni, da stanete u pola pjesme; zaboravili ste
riječi. Evo nekih kojesigurno dobro
znate, ali možda fali koji stih. Ako želitejoš – pišite, predlažite.
(...) strančarsko
ste društvo i protivnici svake dobre vlasti; krdo ste proračunatih hulja
i poput Ezava prodali biste vlastitu zemlju za par zrna žita, i poput
Jude izdali biste vlastitoga Boga za nekoliko srebrnjaka. Sačuvaste
li makar jednu jedinu vrlinu? Postoji li i jedan jedini porok kome se ne
odaste? U moga je konja više vjere negoli u vas; vaš je Bog zlato
(...)
O, ta uska
varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Nije mudro mjeriti život prema vremenu koje je proteklo. Moguće je da
su mjeseci koje još imamo proživjeti važniji nego sve proživljene godine.L
N. Tolstoj
