ŽELJE

Sve se želje naglo u dušu povuku

Kad vide hladnu, neumitnu zbilju;

Povuku se natrag, ne stigavši cilju,

I žive u muku.

Samo kadšto koja u oku se javi,

Kao lijepa žena, što na tiho okno

Jedne tamne kuće u noć pogleda

                     *   *   *   *   *   * 

BALADA IZ PREDGRAĐA

... I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe

U njezinu svjetlost iz mraka,

I s licem na kojem su obično brige

Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,

A moro bi proć;

I lampa gori,

I gori u magli,

I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,

I vele da bolestan leži,

I nema ga mjesec, i nema ga dva,

I zima je već,

I sniježi ...

A prolaze kao i dosada ljudi,

I maj već miriše —

A njega nema, i nema, i nema,

I nema ga više ...

I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.