Josip Šarić - Izložba u galeriji Prica |
Administrator | |
Galerija „Prica“
Josip Šarić
23. ožujka – 11.
travnja 2010
FRAGMENTI
Šarić
oslobađa energiju oblika, dovodi formu do eksplozije njezinih silnica,
no i u
ključanju površine zadržava relativnu čistoću siluete ploha. Nemiru
magme ili
vala Šarić suprotstavlja geometrizirane segmente slike, sastavnica
poliptihalnih
kompozicija, od jasnoće diptiha ili triptiha do razvedenog rastera
prikaza.
Granične
linije dosljedno su pravolinijskog karaktera, od naglašenog
vertikaliteta do
dijagonalne položenosti obrubnica. U različitosti gradivnih elemenata
Šarić je
postigao jedinstveno slikarsko tkivo, s dosegnutom napetošću suprotnosti
u
odnosu pokrenutih nakupina i jednolikosti tona ploha. S osvajanjem
dubine
prostoru kroz kontrast pažljivo njegovane boje i ekspresivnog nanošenja
slikarskih čestica.
Istina
Šarić je i kada sliku osmišljava tjelesnošću boje sklon vidu slikarske
marnosti, jer i u koloristčkoj otvorenosti isčitavamo čitke traveje, s
potkom
geometrijske oblikovnosti. S mjenama veće ili manje zasićenosti, sa
zgušnjavanjem
prema vrhu i završetkom u spletu crtovlja, odnosno kapljičastom udaru
linija.
Prasak bjelina poput krijeste vala znak je oslobađanja unutrašnjih
kolorističih
sila, sabijenih slojeva boje. I užarenih i manje intenzivnih, naglo
ohlađenih u
dodiru s partijama pretežno utišanih vrijednosti palete.
I
u slučajevima podignute kromatskea razine jednobojnih slikarskih
prostranstva
dijalogu različitosti ona uvijek djeluju smirujuće. Istovremeno
zaustavljaju pulsirajuće
forme, no ne negirajući njihovu dinamičnu komponentu. Šarić bez krutih
pravila
slikarskog ponašanja prati srazove napete epiderme i razigranih
partikula boje,
likovno osmišljene s „aureolom" kumuliranog svjetla. Zavidnom
maštovitošću
Šarić gradi usjeke i pukotine, sugerirajući istovremeno intrigantni
mikrosvijet
i slutnju bezmjerja svemira. Dakako radi se o asocijativnosti sadržaja
koji se
nude, situacijama koja se ne vide, ali su dostupni umjetničkoj
imaginaciji.
Šarić
u sintezi organičkog i geometrijskog nalazi ravnotežu polova, s
međusobnim
podizanjem izražajnosti fragmenata. Motivska određenost nije u prvom
planu jer
u novi ciklus najbliži je pojmu
apstraktne slike. Šarić se ipak ne odriče slikom interpretiranog
doživljaja nekih
situacija, izgleda, pejsažnih prospekata, emocionalnih iskustava.
Ljepote u širini
njenog značenja. S odgovorom u vitalitetu boje, s provedenom širinom
poteza i
suptilnim nitima tkanja, te ritmizacijom i aktivitetom slikarskih polja.
U
adiranju uzbudljivih fragmenata, sabiranju u slici jedinstvenog bljeska.
Stanko Spoljarić
Josip Šarić, 1968. Akademiju likovnih umjetnosti završio u Zagrebu 1999. godine u klasi profesora Ante Kuduza.
|