O stećcima - Kamena
knjiga Ante Matića
...On (stećak) jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i pjesma, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost....Tako je o stećcima pisao Mak Dizdar , kojega citira Ante Matić, koji je obilazio opustjele prostore Hercegovine i Bosne, pa i šire, istražujući zapuštene i zaboravljene nekropole, pa i one na planinskim visoravnima gdje ljudska noga rijetko dolazi, pokušavajući dešifrirati u tvrdim kamenim blokovima – stećcima, uklesane figure i poruke koje su još i danas nakon tolikih vjekova aktualne. Rezultat je njegova Kamena knjiga koja nas poučava da je život poput rijeke koja teče, da smo tu na ovom svijetu samo prolaznici, da se u biti ništa ne mijenja.
...jest kamen, ali jeste i riječ...
* * *
Stećci su kameni nadgrobni spomenici u Bosni i Hercegovini, rjeđe u Dalmaciji i Crnoj Gori, najčešće u obliku ploče, obeliska, srkofaga, sanduka, ili križa, teški od 300 kg do 30 tona ponekad ukrašeni ornamentima ili figurama, i natpisima koji jasnom hrvatskom ćirilicom, glagoljicom, ili latinocom, najčešće ikavicom, poput prave kamene knjige svjedoče o davno minulim vremenima, gotovo pred jedno tisućljeće, o životu naših predaka, o njihovu postojanju, njihovim mukama i stradanjima, njihovim nadanjima i sumnjama, čežnjama i ljubavima
Od nekoliko stotina tisuća stećaka koliko ih je bilo preostalo ih je tek 373 s natpisom, u BiH oko 323, u Hrvatskoj 13, Srbiji 15 i Crnoj Gori 12. To su groblja, spomenici...predaka hrvatskih heretika koje su pravovjerni zvali Krstjanima, Bogumilima, Bošnjanima, Bosancima...
...On (stećak) jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i pjesma, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost....Tako je o stećcima pisao Mak Dizdar , kojega citira Ante Matić, koji je obilazio opustjele prostore Hercegovine i Bosne, pa i šire, istražujući zapuštene i zaboravljene nekropole, pa i one na planinskim visoravnima gdje ljudska noga rijetko dolazi, pokušavajući dešifrirati u tvrdim kamenim blokovima – stećcima, uklesane figure i poruke koje su još i danas nakon tolikih vjekova aktualne. Rezultat je njegova Kamena knjiga koja nas poučava da je život poput rijeke koja teče, da smo tu na ovom svijetu samo prolaznici, da se u biti ništa ne mijenja.
Knjigu bi u svakako trebalo
pročitati, tim prije, jer uz
epitafe, od kojih nekoliko navodimo ovdje,
u njoj možemo naći i njegove
nadahnute komentare, kao i više vrijednih pjesničkih ostvarenja.
Toloje
A se leži Toloje
Ne prevrni mi ovi kam
Ne prekidaj mi ovi san
Možda mi se sada zdesi ono
Što željeh da se desi u životu
Viganj
Va ime oca i sina i svetoga duha Amin
Se leži Viganj Milošević
Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku
I kralju Dabiši i kraljici Grubi
i kralja Ostoju
I u to vrime dojde i svadi se Ostoja
i kralj s Hercegom i z Bosnom.
I na Ugre pojde Ostoja
To vrime mene Vignja dojde končina
I legoh na svome plemenitom
pod Kočerinom
I molju vas ne nastupajte na me
Ja sam bil kako vi jeste
Vi ćete biti kako ja jesam.
Gorčin
A se leži Gorčin iz Soli
Ležim i gorko mi je
Zrak udahnut ne mogu
I zato još gorče mi je
A dolgo mi je ležati
Ne prolazi proplakat ću
Kako ludo trošiš dne
Kao ja svoje davne sne
1253 v godini legoh
V zemlju ko posječen
Plamenko
A se leži Viganj
na svojoj plemenitoj
Hodih a ne dojdoh
gradih a ne zgradih
sijah a ne žnjeh
govorih a ne iskazah
voljeh a ne bih voljen
Ne dođoh milom ovamo
Ne piše mi se za vratiti
Nišat ne privedoh kraju
Ni ti nisi završil
Sve što si zmislil
Dragota
A se leži Dragota
Na svojini plemenitoj
Zmreh i ni mi žal
Ne krejti u moj kam
jer ja nemam nikoga
da me među žive vrati
Ispod nisu samo kosti
već i moja zla sudba
koja te da zjaši vreba
1405 po Gospodinu
v zimu i zlogodinu
Asta
A se leži Asta Bogčine Zloušića kći
A ne leži mi se
Kako bi rado u smiraj dana
s tebom kroz livade prošetala
i poljubac što si isko rado dala
pa neka i nebo pukne od muke
Neka oni koji ne čine
učine ono što ja ne učinih
1442 ljeta iznenada
kad se radovaše sretni
a ja zmreh mlada
Kulduk
A se leži Kulduk iz Soli
I ništa me više ne boli
Da mi se ispod kama dić
Svaki bi mi novi dan bio
Po jedan pravi život
Ako možeš ikako
Ne dolazi ovamo
Travnja mjeseca 1449
Omča
Ante Matić
Živ sam.
Dobar dan svima.
Blago tebi koji ovo čitaš
Teško meni koji ovo pišem.
Kažem samo kako je noći bilo
Zamalo me slovo moje usmrtilo
Nemoj me ostaviti sama, Mesija!
Strpljiva moja, neznana čitateljko!
Dakle, na današnji dan 23.6.2004.
Jutri sam u pošti podigao pošiljku
Kad je otvorih bacilo me na ulici
U šezdesetoj ostao bez posla
U deset sati išao sam u ludnicu
Dva sata na kolektivnoj terapiji
Popodne išao sam na Mirogoj
Pokop mladca moga znanca
Remenom se luđak objesio
O gredu djedova balkona
Mesija moj, Bože moj
Pitam: zašto je uzeo
Djedov remen
Ne svoj
Ako vas zanima više: Ante Matić, Predovečka 7 1000 Zagreb Hrvatska
Tel. 01/363 9988, 091 5747 632
e.mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript