Mladi koji su oduševili Papu još čekaju svog vođu  za novo vrijeme

Izvor: V. Starešina, Lider

(...)Dobro upravljanje resursima značilo bi da za pet, deset ili dvadeset godina državu treba preuzeti ona mladež s Trga kojoj se danas dive čak i naši političari. I tu je problem: oni već za tu ulogu pripremaju svoje male sive klonove iz stranačkih inkubatora. Svoje nasljednike.(...)

U ovim srpanjskim vrućinama, kada uglavnom razmišljamo kako se  dohvatiti  kakve hladovine uz rijeku ili u šumi, ili kako pobjeći na more, događaj koji nas je nedavno  sve trgnuo iz opće apatije, dolazak sv. oca Pape, polako odlazi u povijest. Od svih sadržaja, koji su bez izuzetka bili maksimalno pozitivni, kako za kolektivnu svijest, tako i za svakog pojedinca, najsnažniji dojam na sve sudionike i promatrače, pa i na samog sv. Oca ostavio je susret s mladima na Trgu bana Josipa  Jelačića. Posebno je zanimljiv osvrt na taj događaj Višnje Starešine u Lideru, koja u toj pokazanoj pozitivnoj energiji, „koja sve čini mogućim“, vidi šansu za izlaz iz stanja u kom se nalazimo i za bolju budućnost. Ur.

                                *                 *                *

(...) A onda se na Trgu i u okolnim ulicama okupilo više od tridesetak tisuća mladih. Unatoč kiši koja je padala do samog susreta. Međutim, brojke tu nisu najvažnije. Prostor Trga bio je nabijen pozitivnom energijom koja, jednostavno, sve čini mogućim.Mladi nisu zadivili samo Papu – i domaći su političari primijetili kakvu sjajnu mladež imamo. Jedino ne znaju kako okupiti, usmjeriti i (is)koristiti taj potencijal...

Pozitivan fluid koji se te večeri osjećao na Trgu uvelike se razlikuje od energije u sredinama u kojima (i mladi ljudi) angažman promatraju kroz osobni interes i probitaak u stranačkim mladežima i omladinama, u udrugama civilnog društva bez obzira na predznak, među mladima vezanima uz bilo koju instituciju, uključujući i  Crkvu...

Možda je susretu mladih s Papom energetski najbliža slika postrojavanje hrvatskih oružanih snaga na stadionu u Kranjčevićevoj, na koju nas je nedavno podsjetila proslava dvadesete obljetnice. Izazovi su tada bili drkčiji. Tada je pred vratima bio rat za opstanak države. Danas je za vratom kriza gospodarstva i kriza vrijednosti, a pred vratima je je EU i bitka za očuvanje nacionalnog identiteta.

Današnji su izazovi, uz svu kompleksnost, ipak manji od onih prije dvadeset godina. No  tada je ta mladež, uz energiju koja pobjeđuje, imala jasno vodstvo i jasan cilj.  Naime, čak ni najveći osporavatelji dvadeset godina poslije ne osporavaju Tuđmanu viziju, vodstvo i jasan cilj. Upravo to danas nedostaje – novi vođa za novo vrijeme. Gdje bi se takav mogao naći, uza sve nesavršenosti koje se svakome vođi toleriraju? Važno je samo da može stvoriti  pozitivno ozračje i povući u pravom smjeru. No gdje ga tražiti?

U aktualnoj političkoj eliti? Teško. Naša je politička scena model negativne selekcije, i da je u nekom od političkih veterana ikad bilo klice liderske karizme, već bi istrunila.

U gorljivim kritičarima vlasti, koji  vrebaju iz prikrajka? Teško. Jer većinom je riječ o bivšim otpadnicima iz vlasti željnima povratka ili o vječnim nerealiziranim pretendentima na vlast.  

U širem krugu ljudi iz državne uprave koji znaju kako bi rebalo voditi državu, ali nikada nisu imali političku moć da to učine? Teško. Jer naša državna uprava nije  rasadnik nacionalne elite, nego sive birokracije, koja i ne zna što je država, ali zna kad završava radno vrijeme i kad se dijeli regres.

Među uspješnim menadžerima i poduzetnicima? Teško, jer naši  menadžeri i poduzetnici još se više ponose i ističu onim što su učinili za sebe i vlastiti interes negoli onim što su učinili za zajednicu i nacionalni interes. I čude se zašto ih kolone birača ne dolaze vrbovati da im tako uspješni, postanu premijeri.

A kada već nema liderskih kandidata u svjetovnim segmentima društva, možda Crkva ima svoga tajnog kandidata? Teško. Crkva se posljednjih petnaestak godina posve posvetila graditeljstvu i molitvi i gotovo se potpuno isključila iz oblikovanja nacionalne elite.

Nisu, dakle, preveliki izgledi za pojavljivanje ili stvaranje novog vođe prije sljedećih izbora koji otvaraju mogućnost drukčijeg vođenja države  i upravljanja njezinim potencijalima u početnoj i vrlo važnoj  fazi hrvatskog integriranja u EU. Izgledniji je stoga nadomjestak: da koja od  današnjih političkih struktura (stranaka, pokreta) otvori prostor za pozitivnu energiju kakvu smo u onu subotu osjetili na Trgu. I da zatim  ta energija iznutra promijeni  upravljanje državom prema kompetenciji, djelotvornosti i samosvijesti.

Na nedavnoj proslavi obljetnice postrojavanja Oružanih snaga RH u Kranjčevićevoj u počasnoj loži nije bilo gotovo nikoga od onih ljudi koji su tu pobjedničku snagu stvorili i činili. To je slika našeg upravljanja resursima.

Dobro upravljanje resursima značilo bi da za pet, deset ili dvadeset godina državu treba preuzeti ona mladež s Trga kojoj se danas dive čak i naši političari. I tu je problem: oni već za tu ulogu pripremaju svoje male sive klonove iz stranačkih inkubatora. Svoje nasljednike