BOZANIĆ - BOŽIĆNA PORUKA |
Administrator | |
Iz božićne poruke kardinala Josipa Bozanića
Izgradimo jaslice za ljudske boli
....Lijepo je u raznim ozračjima našega življenja ovih dana susretati iskrenu pobožnost i njezine znakove, od jaslica i borova u javnim i privatnim mjestima do molitve u obiteljima. Dragocjeno je i vanjskim znakovima prizivati Božić koji je otvoren životu i vječnosti bez sebičnih interesa. Ali najzahtjevnije je, najkršćanskije i najspasonosnije susretati Isusa u braći i sestrama. Bog je prisutan u sakramentima, u svojoj riječi, u svojoj zajednici predvodenoj pastirima, prisutan je u pojedinim vjernicima, osobito u onima koji svojim životom utjelovljuju Kristovu svetost. No, postoje oni koji na izravan način uprisutnjuju i upućuju na lik siromašnoga Djeteta iz Betlehema.
Napravili smo puno jaslica, kako bismo svratili pozornost na otajstvo Božića, ali ne smijemo zaboraviti da su najdragocjenije jaslice izgrađene u susretu s Kristom u bližnjima koji trpe neimašinu i bijedu na različite načine: u nedostatku osjećaja najbližih, u nedostatku obrazovanja, u bolesti, u društvenoj zanemarenosti, u samoći, u očaju, u materijalnim potrebama... Isusa susrećemo i tamo gdje siromaštvo poprima lice okrutnosti , jer Božja riječ je neopoziva: „Što god ste učinili jednomu od najmanjih, meni ste učinili“.
Ovoga smo Božića za to pozvani da u mislima i u srcu izgradimo jaslice u kojima će biti mjesta za ljudske boli: za napuštenu, iskorištavanu i zlostavljanu djecu, za djecu koja su razdirana zbog rastave roditelja, za mlade kojima su ukradeni snovi i veliki ideali i koji su gurnuti u gorčinu droge i alkohola, za obitelji bez doma, za branitelje kojima je nepoštovanje prema njihovoj žrtvi zamaglilo pogled na vrijednost dara vlastita života, za nezaposlene, za stare i bolesne, za strance, za zatvorenike, za diskriminirane žene, za pripadnike drugih naroda i rasa, za žrtve ratova i terorističkih napada... Da bi naš Božić imao kršćanski smisao, u jaslicama hrvatskoga kršćanskog srca mora biti mjesta za te ljude!
Naše kršćansko na kušnji
Potreban nam je Božji Duh da dokinemo nedopustivo stanje trpljenja naših bližnjih. Stoga potičem sve nas kršćane da budemo osjetljivi na bijedu ljudi oko sebe. Kako li je bolno, a za nas kršćane i sramotno, slušati i gledati da danas u Hrvatskoj netko mora gladovati ili ne imati najosnovnije za život. Tu je naše kršćanstvo na kušnji. Iako se ponekad u društvu i pretjeruje s isticanjern siromaštva da se ponudi konzumizam kao ideal života, za nas kršćane nisu potrebne statistike da bismo živjeli kršćanski. Uistinu, danas u Hrvatskoj nitko ne treba, a kao kršćanin uzdižem vapaj: ne smije biti gladan! Danas u Hrvatskoj nitko ne treba i ne smije ostati bez najpotrebnijega!
Ako netko pokraj nas vjernika gladuje, smrzava se, umire napušten, uzalud nam naše kršćanstvo, i nemamo pravo zvati se kršćanima. Ako ne vidimo bližnjega u potrebi, nismo razumjeli dar Božića, ni dar euharistije. Naša slavlja, zajedništvo, veselje i mir trebaju izrastati na tlu ispunjenja riječi Gospodinove: „Što god ste učinili jednomu od ovih najmanjih, meni ste učinili.
Plod brige za drugoga izrasta iz stabla odgovora na Božju ljubav. Genij hrvatskoga vjernika uglazbio je predivan stih božićne pučke poezije: »Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka; s neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka“. Naša je ljubav moguća, jer On je učinio prvi iskorak ljubavi.
Mnoštvo problema ističe iz sebičnosti
Suočeni sa zbiljom Božića i s ljubavlju kao načinom Božjega djelovanja, shvaćamo da mnoštvo društvenih problema i razna nezadovoljstva izviru iz ljudske sebiečnostL Sebičnost rađa oholost, isključivost, nametljivost, gramzivost; sebičnost zahtijeva prava koja krše tuđa prava i ne poštuje tuđe osjećaje. Za budućnost hrvatskoga društva sebičnost je pogubna. Koliko god taj izrijek bio načelan, lako ga je uočiti u profesionalnom radu, u djelovanju institucija, u pretvaranju stručnosti u sredstvo profita i sebiečne koristi.
Sebičnost posebno treba biti strana životu i djelovanju crkvene zajednice koja svoju bit gradi na velikodušnom daru i pozivu Božjem. Nesebičan čovjek, čovjek prožet Božićem nije sklon korupciji. Sebičnost je razlog razdora, razaranja i pokvarenosti u društvu.
Ljubav prema siromašnima i potrebnima ima i drugi oblik koji se danas u Hrvatskoj dovoljno ne ističe. Pomoć bližnjemu ponajprije je odgovornost u izvršavanju zadataka na mjestima nakoja nas je Bog postavio. Svaki čovjek ima neponovIjivo mjesto u povijesti. Svakomu je od nas dana zadaća da izvršimo svoje poslanje. Kršćanska ljubav porema bližnjemu izražava se savjesnim obavljanjem svoga posla. Bilo bi manje tuge, razočaranja i gorčine u obiteljima, u društvu, u narodu i državi da svatko na svome radnom mjestu živi odgovorno i nesebično ono što mu je povjereno.
Ne mislim pri tom samo na političare i dužnosnike koji nose najvidljiviju odgovornost za život naroda, nego na svako, upravo svako zananimanje..... |