Još o četvrtom modulu
Administrator   

...U povijesti Zapada imali smo neko­liko provala, što duljih što kraćih, redukcionalističkoga svjetonazora koje su preplavile sav javni život jed­noga ili više društava. Završilo je to u krvi Francuske revolucije, nacističke Njemačke i Sovjetskoga Saveza. Ni mi u Hrvatskoj nismo lišeni reduk­cionalizma u bolnoj epizodi NDH-a, a pogotovo ne u pogromima prvih nekoliko godina nakon II. svjetskoga rata kao i u godinama do 1990 -ih. ...(dr. sc.Vida Vukoja). Slijede dva vrlo sadržajna intervjua - sa spomenutom znanstvenicom V. Vukojom i s J. Reisman, stajalište Hrvatskog katoličkog liječničkog društva  i obraćanje poznatog pedagoga prof. dr. A. Vukasovića javnoj pravobraniteljici za djecu. 

 

 

                            *              *              *

 

Intervju: Vida Vukoja, dr. sc.,  znanstvena suradnica na Staroslavenskome in­stitutu u Zagreb,  Ivan Miklenić, Glas Koncila 

 

Budući da se kao glavni argu­ment nametanja sadašnje­g a sadržaja 4. modula zdravstvenoga odgoja uporno ističe kako je riječ o znan­stvenoj materiji te da ona samim time navodno nije povezana sa svje­tonazorom, za razgovor smo zamo­lili dr. sc. Vidu Vukoju, znanstvenu suradnicu na Staroslavenskome in­stitutu u Zagrebu. Jedno od središ­njih mjesta njezina istraživanja sred­njovjekovne i suvremene jezične prakse zauzima upravo način na koji se svjetonazor zrcali u jeziku, pose­bice izricanju osjećaja i kreposti. Budući da pri tome nužno obuhvaća i odnos svjetonazora i znanosti u srednjovjekovnom i suvremenom zapadnjačkom društvu, zamolili smo je da pomogne razjasniti što to znači kada se kaže da je sadašnji pri­jedlog sadržaja 4. modula zdrastve­noga odgoja znanstven, i kakav je odnos te znanstvenosti sa svjetonazorom.

 

Seksologija je »znanost« kao kvazireligija

Što su uopće značajke znano­sti?

DR. VUKOJA - Osvrnut ću se samo na dvije stvari, koje nisu jedine. Prvo, jedan od nužnih uvjeta da se neka istraživažka djelatnost može nazvati znanošću jest da ona za svoj predmet ima neku pojavu koja ima dovolj­no razlikovnih obilježja da se može odvojiti od sebi sličnih ili srodnih pojava. Npr. znanost o listu stabla lipe nezamisliva je jer se list stabla lipe ne može relevantno istraživati neovisno o njezinu stablu.

 

S time u vezi, dobro je dotaknuti pravilo reprezentativnosti po koje­mu pojedini dijelovi predmeta istraživanja znanstvenim radom trebaju biti »pokriveni« razmjerno stvarnoj važnosti tih dijelova za ukupnost predmeta istraživanja. To znači da se npr. zoolozi ne mogu baviti samo konjima a potpuno zanemariti sve sisavce, ili da jezikoslovci ne mogu istraživati samo engleski jezik a da svu silu jezika Afrike zanemare.

 

Drugo, osobe koje se odluče bavi­ti znanstvenim istraživanjem trebaju njegovati tzv. znanstveni habitus. To znači da se moraju ponašati »po­put pravih znanstvenika«: u istraži­vanju moraju biti pošteni i ni o kome potpuno ovisni, ne smiju svjesno i namjerno skupljati podatke tako da oni nužno vode nevjerodostojnim rezultatima, jednom prikupljene i obrađene podatke moraju tumačiti tako da ih to tumačenje to vjernije zrcali, u čitavome svome djelovanju moraju biti ponizni i nastojati uzeti u obzir svaku kritiku pretpostavljajući da je dobronamjerna i potencijalno opravdana, u odnosu prema društvu trebaju tražiti njegovo dobro i oso­bito paziti da komu ne naškode itd. Citav je tu niz uglavnom nepisanih, a dijelom i pisanih etičkih norma.

 

Kako onda, po Vašem sudu, seksologija stoji u pitanju određenja predmeta istraživanja?

DR. VUKOJA - Već to nailazimo na ozbiljan problem želimo li se odre­diti prema znanstvenosti seksologi­je. Ta - tako kažu - znanost o ljudskoj seksualnosti proglašava da je pred­met njezina istraživanja ljudska sek­sualnost. No, pojam je ljudske seksu­alnosti praktički nemoguće odrediti tako da bi se u akademskoj javnosti moglo postići opće slaganje. Ono š to seksolozi rade jest znanost za jedne znanstvenike, a nije znanost za druge znanstvenike. Reći za neku tvrdnju: »Tako kaže znanost, o tome nemamo što raspravljati«, samo zato što iza nje stoji seksologija, jedno­stavno se ne može. Odnosno može se, ali je takva tvrdnja redovito za­pravo izraz već odavno zastarjele sekularistieke kvazireligije kojoj je etiketa »znanost« predmet slijepog obožavanja. Takav stav prema vla­stitoj djelatnosti dobar dio znanstve­nika nema jer ih vlastita istraživanja kao i istraživanja kolega uče da zna­nost kao ljudska djelatnost nikako nije nekim dekretom odvojena od pojma svjetonazora i još nekih koji ovdje nisu bitni.

 

Redukcionalistitki svjetonazor

Konkretno, sa stajališta judeokr­šćanstva, ljudska seksualnost jed­nostavno nije samostalna pojava, nego je samo jedan među izrazima spolnosti, a spolnost je opet jedan od najbitnijih vidova ljudske osobe. I to je što se tiče judeokršćanstva više ­manje točka što se tiče seksologije kakvu ju trenutno poznajemo. No, u redukcionalističkome svjetona­zoru ovakva je seksologija moguća. No, želimo li ući u redukcionalistič­ki svjetonazor, prije toga moramo prekrižiti pojmove kao što su »Bog« ili »osoba«. Ima i drugih, ali ti su naj­važniji.

 

Tu se otvara more tema, ali su ključne za razumijeva­nje biti problema u kojemu se danas kao društvo nalazimo, a prelama se i na pitanju 4. modula zdravstveno­ga odgoja. Naime, kao društvo, pred prijelomnicom smo da učinimo još jedan i to tek naoko malen a zapravo golem korak prema zamjeni judeokršćanskoga svjetonazora redukcionalističkim. Neka bude jasno, mnoge smo korake već i učinili, i na razini čitavoga Zapada i u okviru naše do­movine. Jer seksologija, kakva je da­nas, opstaje samo zato što mi više ni­smo dovoljno judeokršćansko druš­tvo da bi jednostavno službeno bila proglašena pseudoznanošću. No, sa stajališta judeokršćanstva ona to jed­nostavno jest, dok sa stanovišta re­dukcionalističkoga svjetonazora ona može biti znanost. Ona dakle jest znanost, barem onoliko koliko i nije. Posljedica toga je da je sadržaj 4. modula zdravstvenoga odgoja zapravo pitanje judeokršćanskoga svjeto­nazora i znanosti, s jedne strane, te redukcionalističkoga svjetonazora i znanosti, s druge strane. Čitateljima ovdje preporučujem npr. knjigu Do­nalda de Marca i Benjamina Wikera »Arhitekti kulture zla« u kojoj na pri­stupačan način mogu upoznati neke od najvedh antisvetaca redukciona­lizma i njihove ideje.

 

No, odmah moram dodati, iako to ovdje nije izravna tema razgovo­ra, i bit ću pri tome posve jasna: U povijesti Zapada imali smo neko­liko provala, što duljih što kraćih, redukcionalističkoga svjetonazora koje su preplavile sav javni život jed­noga ili više društava. Završilo je to u krvi Francuske revolucije, nacističke Njemačke i Sovjetskoga Saveza. Ni mi u Hrvatskoj nismo lišeni reduk­cionalizma u bolnoj epizodi NDH-a, a pogotovo ne u pogromima prvih nekoliko godina nakon II. svjetskoga rata kao i u godinama do 1990 -ih. To je razlog zbog kojega se mnogi, čak na razini istoga instinkta, boje EU-a dokle god ona otvoreno okreće glavu od pojma Boga. Iako to uglavnom ne znaju, oni se time opiru i sljedećem koraku istoga puta: naime, ne znam znate li, ali glasovi određenih i to uglednih zapadnjačkih filozofa i eti­čara upravo rastežu pojam osobe na velike čovjekolike majmune. Takvo znanstvenikovanje ima i svoj poli­tički izraz: zahtjev da UN to pravo doista i prizna velikim čovjekolikim majmunima. I to su stvari s kojima se znanstvena zajednica suočava, ali što je jog važnije - i čitavo zapadnjač­ko društvo. Naime, jednom kada se načelno pređe na redukcionalističku znanost, onda su takve stvari legiti­mne. Mi se na taj put možemo olučiti ako želimo. Kako ćemo dalje, u mnogome ovisi o nama. Istodobno, moram naglasiti da kada govorimo o svjetonazoru nikako ne govorimo o tzv. desnim i lijevim političkim op­cijama. To je vrlo važno jasno reći.

 

Seksologija se bavi bolestima i LGTB temama

Spomenuli ste reprezentativ­nost kao kriterij u vrednovanju znanstvenosti?

DR. VUKOJA - Budući da su kon­troverze vezane za Alfreda Kinseya javnosti već do neke mjere poznate, osvrnut ću se na sliku suvremene seksologijeu pogledu reprezentativne  pokrivenosti različitih područja čovjekove seksualnosti, a kako je daju internetom svima dostupni po­daci o rasponu znanstvenih časopisa iz područja seksologije. Na broj, pro­našla sam ih 56, od čega 48 aktivnih, a odreda izlaze u SAD-u ili Europi. Zanimljiv je već pogled na naslove tih časopisa, u prvome redu ovih 48 aktivnih, jer daju uvid u to što sek­sologija drži vrijednim istraživanja u ljudskoj seksualnosti: 15-ak je ča­sopisa posvećeno medicini spolnih bolesti (s naglaskom na AIDS-u), gotovo 10 ih se bavi tzv. LGTB tema­ma. Ostalih 20-ak naslova ili su kraj­nje općeniti ili su posvećeni jednoj od širokog spektra tema s po jednim ili nekoliko predstavnika , poput tzv. seksualne terapije (koju ovdje ne ubrajam u medicinu), odnosa seksu­alnosti i društva, kulture, kriminali­teta (npr. zlostavljanja djece), prava. (Usput, jedan je posvećen i odno­su teologije i seksualnosti.). Posve je jasno  da je ovdje čovjekova spolnost praktično svedena na medicinsku tretman genitalnih organa i seksualno ponašanje. Dapače, ne kakvo god seksualno ponašanje, nego ono koje skraćeno na­zivamo LGTB. Zašto naglašavam »ne kakvo god ponašanje«? Naime, u zbiru aktivnih 48 naslova samo je jednom spomenuta rije »bračno« (engl. marital), što je u vrijeme osni­vanja toga časopisa (1970-ih godina) nužno pretpostavljalo odnos muš­karca i žene. Do 2000. godine još je jedan časopis nosio »bračno« u na­slovu, no tada je ta riječ zamijenjena riječju »veza« (engl. relationship). Zanimljivo je i da se samo jednom spominje riječ »obitelj« (engl. fa­mily), ali opet ne bilo kakva obitelj, nego izrijekom tzv. LGTB obitelj.

 

Da svedemo, od braka i obitelji, u sek­sologiji ovim pregledom dobivamo 1 spomen braka i 1 spomen obitelji, ali LGTB obitelji. Pitanje je treba li tim podacima išta dodati. Naime, čini se kako se seksologija zapravo bavi medicinom spolnih bolesti i LGTB temama. Ostalo su mrvice, tek je tzv. seksualna terapija nešto veća mrva. Kao znanstvenica koja se bavi humanističkim istraživanjem, dakle temama kojima je čovjek u središtu, jednostavno nemam nikakva opravdanjaa, kada bih i htjela, prihvatiti da je čovjekova seksualnost svediva na to što čine tzv. seksolozi. Naime, pravila reprezentativnosti nema niti u tragovima, a ono je u znanosti iznimno važno da bi se neko istraživanje moglo zvati znanstvenim. Ne znam tko će osporiti da je većina osoba heteroseksualna, a na popi­su naslova seksoloških časopisa, uz sav  trud, nisam pronašla niti jedan, ponavljam, niti jedan naslov posvećen heteroseksualnoj seksualnosti ili heteroseksualnoj obitelji, i samo jedan spomen braka. Uz sve dužno poštovanje, diskriminacija seksologa prema heteroseksualnosti te heteroseksualnome braku i obitelji bila bi smiješna da nije - apsurdna. Tu svakako nije riječ o legitimnom habitusu znanosti. Štoviše, kada bi neka znanost mogla biti pravna osoba, onda bi se zbog preočito pristranog tretmana ljudi s obzirom na seksualnu orjentaciju takvu  seksologiju moglo jednostavno tužiti za diskriminaciju.

 

Možete li što reći o tome kakav je znanstvenički habitus svoj­stven seksologiji?

DR. VUKOJA - Seksologija nažalost ima silno bolnu povijest grubih ogrešenja o način na koji bi se znan­stvenici trebali ponašati u obavlja­nju svoje djelatnosti. Tu ćemo ipak morati početi od gosp. Kinseya, i to nakon što je prestao biti entomolog za što je akademski obrazovan do uspješnoga doktorata na temi osa 3. šiškarica. Za istraživanje ljudske sek­sualnosti gosp. Kinsey nije imao baš nikakve valjane akademske osnove, no njemu to očito nije predstavljalo nikakvu zapreku. Naravno, moralo je to slijediti iz nekog tipa redukci­onalističkoga mišljenja po kojemu između životinja i ljudi i nije vidio neku bitnu razliku, pa stekavši dok­torat na osama, ne vidi nikakvu za­preku da modificiranim istraživačkim aparatom istražuje i ljude.

 

Kinsey: između životinja i ljudi nema razlike

Tko s judeokršćanskoga stajališta samo malo pozornije čita najprije naslove, onda popise poglavlja, pa onda i sadržaj njegovih Sexual Behavior in the Human Male (1948) i Sexual Behavior in the Human Female (1953), koje su obje interetom lako dostupne, to lako može vidjeti. Što se tih svezaka tiče, u njima ima jednostavno previše kriminala za želudac znanosti, a o čmu je čitateljstvo već djelomično vjerojatno upoznato. K tome, načelo reprezentativnosti u izboru ispitanika kršilo se toliko da ga je jedan ugledni psiholog navodno usrdno i javno tražio da nešto s tim u vezi poduzme. Po Kinseyevim je podacima npr. ispalo da je 80-ak posto tadašnje muške američke populacije imalo doticaja s prostitutkama (a riječ je o 1940-ima). No, to je tek minoran primjer notorno nevjerodostojnih podataka i autor to nije mogao ne znati.

 

Čitava ta dva sveska temelje se na potpuno neznanstvenički postavljenome istraživanju  u kojemu je prvo postavljen cilj: treba dokazata i nebračna sva moguća ponašanja ljudi toliko česta da se moraju srušiti sve ograde koje bi u društvu čuvale heteroseksualnost, a pogotovo brak sa svime što mu po naravi pripada, uključujući rađanje i odgoj djece. Tijekom povijesti seksologije povukla se ručna kočnica tek u vezi s navodnom dječjjom seksualnosti koju je Kinsey jednostavno gnusno definirao, opisao i protumačio, te do neke mjere u području sodomije.

 

No, da je barem to kraj! Protivno znanstveničkome habitusu, bez ikakvih provjera podataka, Kinsey praktički hrli ususret medijima ne bi li proglasio čitavome zapadnjačkom društvu da je ono zapravo puno svih mogućih pojava u području seksualnosti i daje vrijeme da se to u javnosti i vidi. On nije mogao ne znati da je zapadnjačko društvo sazdano tako da bilo komu s »dr. sc.« vjeruje. Tako je njegov »dr. sc.« iz područja entomologije iskorišten da bi zapravo nasapunao dasku za društveni inženjering u smjeru seksualizacije bez ograda (tzv. seksualna revolucija) po kojemu je mijenjano zakonodavstvo, na temelju koje je pornografija postala prisilni dio svačije svakidašnjice, zbog koje je broj spolno oboljelih osoba u rekordnom roku od svega dva desetljeća (1960-ih i 1970-ih) narastao do neslućenih granica. Broj nežljenih trudnoća i broj pobačnih rastao je geometrijskom progresijom. Sve to nije moglo biti izvedeno bez pečata »znanost« koji u javnosti guši svaki suprotstavljeni glas.

 

Sablazan: seksolozi znaju, ali ne priznaju lijek 

No, da je tako djelovao samo Kinsey a da su njegovi nasljednici revidirali njegove

rezultate, na neki se način ispričali društvu za golemu štetu koju su mu nanijeli, možda bi se nada u poštenje te discipline i mogla povratiti. No svjedoci smo da se čitav taj slijed nazoviznanstvenika ne ograđuje jasno i nedvosmisleno od Kinseyeva djela i naslijeđa. I u teme je problem znanstveničkoga habitusa u seksologiji. Naprosto, nema spremnosti na otvoren i odgovoran odnos prema društvu u kojemu zapravo daleko više aktivistički nego znanstvenički djeluje. Ali, kada se uzme u obzir da je čitava disciplina značajnim dijelom financirana od potvrđenih društvenih inženjera u prvo doba, a potom od farnaceutske industrije, onda je potpuno jasno zašto se se npr. spolno obrazovanje svodi na prezervativ i kontracepcijska sredstva. Osobno, o tomu nisam ni znala dok Aleksandar Štulhofer to sam nije rekao u jednom javnom istupu.  

 

Danas, što se tiče samoga obrazovnoga modela koji seksolozi nude, možda je je najveća sablazan da oni znaju kako je pouzdan lijek protiiv širenja  spolnih bolesti i neželjene trudnoće jedino uzdržljivost življena iz ljubavi i zbog vjernosti. Također znaju da u društvu ima duševno zdravih osoba, odraslih, visokoobrazovanih koji tako žive, no
te osobe zapravo isključuju iz istraživanja koja su usmjerena na smanjenje učestalosti spolnih bolesti i neželjenih trudnoća. Sa znanstveničkoga stajališta to je jednostavno sablazan i bilo bi zanimljivo kako bi takav postupak objasnili medicinarima kojima je zadatak pronaći učinkovite lijekove za različite bolesti. A da ne govorimo da je to zapravo ponovno diskriminacija  ljudi koji žive po svjetonazoru koji nije njihov.

 

Smjernice Vijeća Europe žele „novo društvo“

 

Zašto vlade u Hrvatskoj, jedna za drugom, onda ustraju da primijene metode iste te seksologije kao terapiju za probleme po­put raširenosti spolnih bolesti i neželjenih trudnoća, a u čijemu su nastajanju seksolo­zi izravno sudjelovali?

DR. VUKOJA - Prije svega, moram ponoviti da ovdje nije riječ o lijevima i desnima na političkoj sceni. Vlada je za vrijeme tzv. desne opcije preuzela vršiti pritisak da društvo prihvati vrednote poput »spolno odgovornoga ponašnja« i »rodne osviješ­tenosti«, a za vrijeme tzv. lijeve evo imamo što imamo. Temeljno, ipak je riječ o sukobu dva svjeto­nazora pri čemu redukcionalistički, da bi mogao ostati vjeran sebi, ne može trpjeti judeokršćanski, dok judeokršćanski, da bi mogao ostati vjeran sebi, jednostavno mora trpjeti redukcionalistitki. Štoviše, središnji i ključni zastupnici judeokršćanskoga svjeto­nazora, da bi ostali vjerni sebi, trebaju iskreno nasto­jati ljubiti zastupnike redukcionalizma.

 

No, o tome zašto sada ovakav pritisak, mogu govoriti samo kao građanka naše domovine i na osnovi podataka koje sam stekla zbog osobnoga zanimanja. Sada ću malo skrenuti na temu rodne ideologije, ali zbog toga što je zapravo ponovno riječ o svjetonazoru iz kojega izrasta seksologija. Doista, promicatelji »rodne osviještenosti« zapravo su naravni saveznici seksologa i, u konačnici, jedni bez drugih ne mogu. I da, pojam »rodne osvije§tenosti« ne odnosi se samo na to da tata može prati suđe a mama da može kopati kanale. Koliko vidim naime iz javno dostupnih dokumenata, Vlada Republike Hr­vatske preuzela je na sebe provesti smjernice Vijeća Europe o tomu da je nužno provesti promjene u svekolikom društvu, s posebnim naglaskom na nuž­nost dosljedne primjene u obrazovanju, da bi se stvorilo novo društvo, a popis je vrednota toga novog društva zapravo izvrnut i uvrnut popis vrednota jude­okršćanskoga društva.

 

Koliko god to možda komu zvučalo kao teorija zavjere, ipak nije tako, čak se lijepo, crno na bijelo pojavljuje sintagma »novo društvo«. Riječ je dakle o pismeno izrečenome planu djelovanja Vlade Repu­blike Hrvatske. Tu se nalazi i odgovor na insistiranje Aleksandra Štulhofera, Vinka Filipovita i Željka Jova­novića na, znanstvenički gledano, uistinu sablažnjiv popis naslova iz preporučene literature za nastavni­ke. Što se toga tiče, reći ću samo da se nadam kako će u nekome konačnome obliku popisa literature za nastavnike biti barem koji naslov zasnovan na teolo­giji tijela. Ponovo, čisto zbog razloga znanosti.

Završit  ću s dva navoda koji na primjeru pojma »rodne osviještenosti« pokazuje da je u 4. modulu uistinu riječ ne samo o (redukcionalističkoj) znanosti, nego doista o (redukcionalističkome) svjetonazoru. Prvi je navod: »Nastavnici/nastavnice trebaju shva­titi koncept rodno osvijštene politike i naučiti kako ga provoditi u svojoj vlastitoj praksi poučavanja i u čitavoj školskoj zajednici. Potrebno ih je senzibilizira­ti za vrijednosti koje se podrazumijevaju u službenom i skrivenom programu, školskoj strukturi i kulturi, odlučivanju i vrijednostima koje škola promiče - i trebaju biti pripremljeni suprotstaviti se neravnoprav­nostima gdje god da na njih naiđu.« (Preporuka CM/ Rec (2007)13 Odbora ministara/ministrica državama članicama o rodno osviještenoj politici u obrazova­nju, str. 34; dostupno na: www.ured-ravnopravnost. hr). Oprostite prevoditelju na nerazlikovanju vrijed­nosti od vrednota; naime na mjestima podebljanih riječi treba stajati: »vrednote« i »vrednotama«.

 

Ako prof. Štulhofer i ostale osobe, moram vjero­vati, navodno dostatno stručnog povjerenstva, ne znaju što rade, vrlo dobro to znaju ministar Jovano­vić, kao i gosp. Filipović koji je sudjelovao u pregovo­rima po kojima je Vlada Republika Hrvatske preuzela milom ili silom svu djecu učiniti tzv. »spolno odgo­vornima« i »rodno osvijštenima«. Naime: »Države bi trebale osigurati da rodno osvijštena politika postane obveza, a ne opcija, i to kroz cijeli obrazovni sustav. To bi trebalo funkcionirati na svakoj razini, od politike do prakse...« (Rodno osviještena politika u obrazovanju. Preporuka CM/Rec (2007)13 i Memo­randum s objašnjenjima, str. 22). O mogućoj sudbini djece u sustavima obrazovanja toga tipa poučno govori potresna sudbina dječaka Pavlika Morozova i njegova oca, gdje je dječak vlastita oca predao so­vjetskoj tajnoj policijskoj službi.

 

                                    *                *                *

 

Judith Reisman –Intervju

Darko Gruden, Glas Koncila 

Vjerojatno ni gostovanje samoga amerčikog predsjednika Georgea Busha u travnju 2008. godine nije bilo popraćeno s više medijskih napi­sa od gostovanja američke komuniko­loginje dr. Judith Reisman. Svakako, nije izliveno toliko medijske žuči. U intervjuu koji je objavio portal fizzit. net predstavila se kao Židovka čiji su djed i baka uspjeli emigrirati u SAD, tako da nisu stradali ni oni ni njezini roditelji, dok je dio obitelji Reisman (čija je matična zemlja bila Poljska) stradao u holokaustu. Prije no što se počela baviti pitanjima vezanima uz seksualnu revoluciju i njezine poslje­dice, dr. Reisman je imala, barem ako je suditi prema televizijskim kućama na kojima je radila (umjetničko stva­ralaštvo, izrada spotova), zavidnu no­vinarsku karijeru. Doktorat je stekla na Sveučilištu Case Western u Clevelandu. Usporedno s ulaskom u akademsku zajednicu osamdesetih godina počelo je njezino zanimanje za paradigmu spolnosti koja prevladava u SAD-u. Napisala je nekoliko knjiga, medu njima i »Seksualna sabotaža« (»Sexual Sabotage«) te »Kinsey, zloči­ni i posljedice« (Kinsey: Crimes & Consequences«). Kao priznati struč­njak za područja kao što su utjecaj me­dija na djecu, osobito pornografije, te za zaštitu djece i maloljetnika surađi­vala je s četiri savezna ministarstva. Upravo su njezina istraživanja odigra­la presudnu ulogu u tome što su dva prestižna medicinska časopisa, nje­mački »Madical Tribune« i britanski »The Lancet«, zatražila istragu nad Kinseyevim institutom (»The Kinsey Institute - for Research in Sex, Gender and Reproduction«) u vezi s optužbama da je njegov utemeljitelj u svojim istraživanjima iskorištavao zloporabe djece i maloljenika. Dr. Reisman tre­nutno surađuje s Interameričkim institutom za filozofiju, upravljanje i društvenu misao te s »Liberty Univer­sity School of Law« u Virginiji. Raz­govor za Glas Koncila vodio se odmah po dolasku dr. Reisman u Zagreb (na­kon kašnjenja zrakoplova i odgode prve tiskovne konferencije).

 

Zašto tolike nacije propa­daju zbog spolnosti? 

I prije negoli ste stigli u Hrvat­sku, mnogo je toga o Vama re­čeno u medijima. Kako biste Vi sami sebe predstavili?

DR. REISMAN: Ja sam osoba u tra­ženju odgovora zašto tolike nacije propadaju zbog načina na koji žive seksualnost, koji ponekad poprima­ju oblike prave pravcate perverzije. I smatram da sam pronašla glavni odgovor, u liku Alfreda Charlesa Kin­seya koji je pokrenuo svu tu lavinu.

 

U Hrvatskoj ste najprije postali poznati kao netko tko je izrazio podršku novinarki HTV-a Ka­rolini Vidović-Krišto. Što vas je na to navelo?

DR. REISMAN: Kad sam saznala da je gospođa Vidović-Krišto ukorena, da je kažnjena od strane svojega po­slodavca, da je zapravo oklevetana zato što je napravila nešto što bi novi­nari zapravo trebali raditi - istraživati i prenositi hrvatskoj javnosti informa­cije koje se tiču vrlo važnog predmeta o kojemu se u ovome trenu vodi po­litička rasprava - a budući da se kori­stila mojim istraživanjima, smatrala sam da je moja dužnost izraziti joj punu podršku. Čudim se postupku televizijske kuće u kojoj radi, koja tvrdi da je demokratska televizija, ne više komunistička. Još sam se više začudila kad sam doznala da je riječ o televiziji koja se  financira novcem građana. Vi dakle plaćate, a oni vas cenzuriraju. Moram također reći  da sam došla zatražiti susret s nekim od predstavnika njezinih poslodavaca, i očekujem da će joj se ispričati pred hrvatskom javnošću za ono što su joj učinili kao novinarki.

 

Ili judeokršćanska tradicija ili Kinsey 

Kako je zapravo rođeno Vaše za­nimanje za seksologiju, osobito za njezina »oca« Kinseya?

DR. REISMAN: Na bavljenje tom temom navela me osobna i obitelj­ska tragedija. Moju je desetogodišnju kćerkicu silovao 13-godišnjak. Nikako nisam mogla shvatiti kako djeca dođu do toga da čine takve stvari. Počela sam se baviti konkretnim slučajem tog dječaka koji je slične stvari učinio više puta u susjedstvu, a cijelo je vri­jeme bio u terapijskom postupku; psi­holozi nikoga nisu upozorili na njega. Ukratko, istraživanje me dovelo do oca, ne samo seksologije nego i oca seksualne revolucije, Alfreda Char­lesa Kinseya. On je tvrdio da su djeca »seksualna« od rođenja, da im sek­sualna interakcija, osobito s drugom djecom, neće naškoditi i tome slično.

 

Koji su, prema Vašim sazna­njima, najsporniji aspekti kod samog Kinseya i u suvremenoj seksologiji?

DR. REISMAN: Kontroverzno je to što „Kinseyey institut“ („The Kinsey Institute - for Research in Sex, Gen­der and Reproduction“) još uvijek postoji, što još uvijek imaju snimke ljudi koje skrivaju, a te bi snimke mogle uključivati silovanja, i što su još uvijek subvencionirani poreznim novcem, i što dobivaju novac od fi­lantropa, i što su upleteni u korup­ciju u svjetskim razmjerima, o čemu postoje svjedočanstva. Nedavno su objavili knjigu »Kinsey, čovjek koji je promijenio svijet«. Ja kažem: „Kinsey, pedofil koji je promijenio svijet“. On je uistinu promijenio svijet. Ako po­gledamo spolni odgoj kojemu se po­dučavaju djeca, možemo reći da je Kin­sey oblikovao cijelo to područje. Prije njega toga zapravo nije bilo. Dakle, sve što se djecu podučava u razredu, ako ne dolazi iz tradicije, iz uvjerenja očeva i majka, iz biblijskog vjerovanja, judeokršćanske tradicije, onda dolazi od Kinseya. Ili je jedno, ili je drugo. I jedno teži k tome da izgura drugo. Najkontroverznije kod samog Kin­seya jest to što su njegova istraživa­nja na djeci zasnovana na seksualnoj torturi. Tu riječ koristim doslovno. Od najmanje 317 pa do 2035 slučajeva maloljetnika i djece, od kojih je naj­mlade imalo dva mjeseca, govori nje­gova vlastita knjiga „Spolno ponaša­nje kod ljudskih mužjaka“ (»Sexual Behavior in the Human Male«).

A što je sporno kod moderne sek­sologije? To što ljudi zbog nje umiru, simbolički a ponekad i doslovno. Tu su spolne prenosive bolesti koje će ih možda učiniti neplodnima, možda i ubiti, poput AIDS-a. To će im slomiti srce. Zbog toga će činiti pobačaje, što ih također može učiniti neplodnima, a sigumo će im ponovo slomiti srce. Tu je i porast seksualnih zločina. Sve to zbog „nove“ seksologije koja bi ih navodno trebala usrećiti. Mogžda sam malo „kratka“, ali nikako ne vidim kako bi to mlade ljude moglo usreći­ti. Je li usrećujue možda siromaštvo koje u pravilu pogađa razorene obi­telji i samohrane roditelje? A sve radi izobličenog poimanja ljudske spol­nosti. Jer tko slijedi pedofila, njegovo će ponašanje biti izobličeno!

 

„Popijte kavu i pogledajte istini u oči“

 

Jeste li svjesni da Vas mnogi me­diji (koji nipošto ne odražavaju nužno mišljenje većine građa­na) u sadašnjim društveno-političkim okolnostima predstav­ljaju kao „kontroverznu“ osobu? Imate li potrebu reći nešto u svo­ju obranu? Biste li mogli navesti neke od publikacija koje doku­mentiraju vaše tvrdnje?

DR. REISMAN: Što da kažem u svo­ju obranu? Govorim o činjenicama. Stoga mogu samo poručiti: Probudi­te se, popijte kavu i pogledajte istini u oči! Ako to ne želite ili ne možete učiniti, to je vaš problem, a ne moj! Moji su problemi - predbacivanja da nisam seksolog niti socijalni psiholog i tome slično – počeli kad sam previše toga saznala. U svojoj knjizi iznosim mnoge kopije ili prijepise dokume­nata. Tu su tablice koje je izradio sam Kinsey, koje govore o tome da su u istraživanjima korištena djeca, naj­mlađe je imalo 2 mjeseca. Tu su tako­đer, primjerice, njemačke publikacije iz 1957. godine koje dokumentiraju Kinseyevu suradnju s njemačkim na­cistom, osuđenim pedofilom Fritzom Von Balluseckom. Od 1987. do 1995. godine u Amsterdamu je izlazio časo­pis »Paidika« oko koje su se okupljali pedofili. Među suradnicima koji su objavljivali u časopisu brojna su ime­na nasljednika Kinseyeva djela. Što tu nije jasno? Nažalost, ljudi često vjeru­ju u ono u što žele vjerovati.

 

Jesu li Vaše zanimanje za sek­sologiju i Vaša zauzetost na bib koji način uvjetovani Vašim re­ligijskim uvjerenjem, ili nau­kom vjerske zajednice kojoj pri­padate?

DR. REISMAN: Ja sam u djetinjstvu odgajana i odrasla sam kao komu­nistkinja. Volim svoje roditelje. Bili su dragi. No bili su naivni, vrlo naiv­ni. Vjerovali su u to. I dalje ih volim, premda što sam starija, sve više uvi­đam važnost religije, Biblije i onoga što ona govori. U svakom slučaju bolje štiti djecu od svega ovoga što im se danas nudi.

 

„Nije bilo metodologije, nije bilo znanosti“

Kakav je , prema Vašim saznanjima, odnos između seksologije i rodne(„gender“) filozofije, ili pokreta, ili ideologije- već prema tome kako tko na to gleda?

DR. REISMAN: Ukratko: to je seksologija. To je to. Gender filozofija kaže da je rod kategorija neovisna o fizičkom spolu, da čovjek može odlučiti hoće li biti „dečko“ ili „dje­vojčica“, ili nešto treće. Ta ideja odražava zabludu osnivača. Kinsey je za sebe tvrdio da je biseksualac. Bio je i sadomazohist. Bio je također opsjed­nut samozadovoljavanjem, poklonik pornografije. Druge je prisiljavao da sudjeluju u njegovim „istražva­njima“. Bio je i veliki krivotvoritelj u znanstvenom, metodološkom smislu. Tu nije bilo metodologije, nije bilo znanosti. Tako, primjerice, navodi da je u svojemu istraživa­nju vodio razgovore s 4441 ženskom osobom, tvrdeći da ni jednoj jedinoj silovanjem nije nanesena stvarna šteta. To je suludo! Metodološka je krivotvorina i kad kaže da je vodio razgovore s prosječnim američkim muškarcima, a to su većinom bili ljudi koji uopće nisu bill u Americi, koji su otišli iz Amerike za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Među njima su mnogi bill vrlo aktivni homosek­sualci kojima prema ondašnjima za­konima uopće ne bi bilo dopušteno služiti vojsku, zatvorenici, mnogi su se prostituirali, mnogi su također bill pedofili. On sam kaže da je razgovarao s 1400 seksualnih napa­snika. Nakon svega napiše knjigu pod naslovom „Seksualno ponaša­nje kod ljudskih mužjaka“. Meto­dološki ispravan naslov bi glasio: „Seksualno ponašanje kod ljudskih perverznjaka“.

 

Vlada velika protekcija, zid šutnje 

Kako je moguće da su zaključci jednog istraživača, Kinseya, koji je prema onome što dokazujete pun kontroverza, stekli status znanosti, štoviše,ušli su u poli­tičke projekte?

DR. REISMAN: To pitanje i mene muči. Gledala sam te njegove tablice i pitala sam se što je tu na stvari. To nije znanost. Trebale su mi godine istraživanja da shvatim kako se go­tovo svatko tko piše o seksualnosti poziva na Kinseya. Kad bi se srušilo Kinseya, kad bi ga se razotkrilo kao manijaka, luđaka, perverznjaka i pe­dofila, što bi bilo sa svim tim velikim profesorima koji se na njega pozi­vaju? Na njemu se zasnivaju njihovi akademski stupnjevi, njihova struč­nost, njihove ekspertize... Sve bi to palo. Zato tu vlada velika protekcija, zid šutnje. Velik je interes tih ljudi da se drže zajedno i da spriječe izla­ženje na vidjelo odakle sve to dolazi. Osim toga, ponegdje, u nekim sku­pinama, vlada pravi pravcati kult, „kult seksa“. Ključni preokret koji je Kinsey postigao jest taj što je „dobio“ područje znanosti. Dakako, ne bez pomagača. U Kinseyev je institut počeo pritjecati „Playboyev“ novac, Rockfellerov novac. Potom se krug počeo širiti. Stvoreni su istrazivački centri, ljudi iz tih centara počeli su ulaziti u odbore i komisije, odakle su se počeli širiti osobito na dva po­dručja, na područje prava i područje odgoja - najprije na sveučilištima, potom u srednjim školama, potom u osnovnim i naposljetku na vrtiće. Pa i u katoličke škole. U jednome od svojih izlaganja usredotočila sam se na taj pravni aspekt, kako su se na temelju Kinseyevih laži mijenjali zakoni u SAD-u. Drastični primjer

je silovanje. Dok je prije Kinseyeve ere za taj zločin u 18 saveznih država bila predviđena smrtna kazna, a u 22 doživotna zatvorska kazna, nakon Kinseya ta je kazna drastično smanjena, u većini presuda iznosi od pola do četiri godine.

 

Ipak, teško je shvatiti da je stvar postala globalnim projektom...

DR. REISMAN: Mi ljudi smo glupi. Je li to prihvatljivo obrazloženje? Je to prihvatljivo reći, napisati? Znate, svi smo mi skloni vjerovati u dobro i u dobre nakane: To je zapravo sasvim normalno. Štoviše, imamo pravo vjerovati da su ljudi iz akademske zajednice pouzdani, da novinari govore istinu, da je ljudima koji rade u školi stalo do djece. To bi se trebalo podrazumijevati. Kad je Kinsey započeo iznositi svoje ideje, nitko nije vjerovao da je to loše. Tek danas, kad smo svjesni visoke stope profesora, pa čak i svećenika koji su zlorabili djecu, znamo da nije uvijek tako. Znamo da imamo razloga imati na oku profesora, liječnika, suca, susjeda, majku, baku, djeda... To je bolno.

 

Kad bi ljudi shvatili, nešto bi se promijenilo 

Nije li ipak riječ o širem društvenom i kulturnom strujanju? Možda o širenju sekularizma?

DR. REISMAN: Svakako, ti su ljudi obećavali novi raj. I danas je to zapravo tako. Ako kažete: nije važno jesi dječak ili djevojčica, važno je da uživate i zabavljate se - što je to drugo doli obećanje novoga raja. Ljudi nisu svjesni da, ako na taj način vode ljubav, to neće dovesti do ljubavi, nego do rata. Rat je i nastao. Danas se vodi veliki globalni rat između muškaracai žena. Dakako da pornografija u tome igra veliku ulogu. Nisam teologinja da bih o tome govorila, ali ima u tome nešto demonskoga, da se zavedu toliki ljudi, čitavi narodi. Usprkos svemu, nisam pesimist. Kad bi ljudi shvatili gdje su korijeni takvog pristupa seksualnosti, nešto bi se promijenilo. U tom smislu sretna sam što ima ljudi koji se usude misliti drugaeije. Poput spomenute novinarke Karoline Vidović-Krišto koja je zapravo samo prenijela hrvatskoj javnosti informacije, ili poput udruga »Vigilare« i „centra za obnovu kulture“ koje su me pozvale ovamo. Upravo takve udruge građana mogu odigrati važnu ulogu. Podsjetit ću na to da je i krug ljudi oko Kinseya u početku bio vrlo malen. Ali su uporno „kopali“...

 

Čemu se možemo nadati od uvodenja spolnog odgoja u Hrvatskoj?

DR. REISMAN: Što god uvezete od Kinseya i »Planiranog roditeljstva« (»Planned Parenthood«) - te su dvije kategorije nerazdvojne od samih početaka. Margaret Sanger, osnivačica »Planiranog roditeljstva« koje je do danas uspjelo ući u programe nekih UN-ovih agencija, i Kinsey imali su istog odvjetnika, surađivali su, sve je to isti »vatreni krug« - koji ide u dva smjera: pritisak na promjenu zakona i pritisak na školski sustav.

 

                                    *              *                *

 

Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD)

 

Predmet: Javna rasprava o Kurikulumu zdravstvenog odgoja

Poštovani članovi HKLD,

Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) uputilo je Agenciji za odgoj i obrazovanje svoje komentare i prijedloge na Kurikulum zdravstvenog odgoja u sklopu javne rasprave o zdravstvenom odgoju u hrvatskim školama prema predviđenim rubrikama kako slijedi (vidi: http://www.ettaedu.eu/OpciPrijedlozi/Default.aspx?id=3).

Predlažemo Vam da se i Vi svatko ponaosob logirate na navedenu adresu i uputite svoje komentare do ponedjeljka, 18.ožujka 2013.g. do 24h, kada je krajnji rok, kako bi Agencija dobila što veći broj naših primjedbi. Svoje komentare možete sami osmisliti ili ih prilagoditi dole navedenim komentarima koje smo uputili ispred cijelog Društva.

Komentari se upisuju u pet odvojenih rubrika, kako slijedi:

 

Opći prijedlozi

Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) koje okuplja više od 2700 visokoobrazovanih zdravstvenih djelatnika s nemalim brojem sveučilišnih nastavnika u Izjavi povodom uvođenja zdravstvenog odgoja u hrvatske škole od 6. siječnja 2013. godine ocijenilo je predloženi Kurikulum zdravstvenog odgoja stručno-medicinski manjkavim, nedorečenim i neprimjerenim te zatražilo širu stručnu i društvenu demokratsku raspravu. Stoga pozdravljamo odluku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta kojom se otvara javna rasprava o zdravstvenom odgoju u školama u Republici Hrvatskoj.

 

Smatramo kako je u izradi i provođenju Kurikuluma zdravstvenog odgoja neophodno poštovati neprijeporne stručno-medicinske i znanstvene činjenice o razvitku ljudske osobe kao složenom međudjelovanju genetskog potencijala i okolišnih čimbenika, neophodnosti interakcije s drugim osobama te neophodnosti usporednog fizičkog, mentalnog i emocionalnog razvitka i sazrijevanja. Pri tome pozivamo na potpuno poštivanje definicije zdravlja SZO, Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a, Konvencije o pravima djeteta, Članka 63. Ustava Republike Hrvatske prema kojemu roditelji imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Isto tako podržavamo okvir koji je postavljen relevantnim međunarodnim smjernicama u području spolnog odgoja prema kojemu je državnu edukaciju o spolnom odgoju potrebno staviti u lokalni civilizacijski i svjetonazorski kontekst te u nju uključiti roditelje i vjerske zajednice.

 

Smatramo štetnim da u izradu Kurikuluma zdravstvenog odgoja nisu bili uključeni svi medicinski stručnjaci koji se bave razvitkom djeteta, kao primjerice pedijatri, neuropedijatri, dječji psihijatri, kao niti stručnjaci iz područja neuroznanosti, temeljne znanstvene discipline koja proučava razvitak ljudske osobe.

 

Prije provedbe Kurikuluma bilo je neophodno provesti cjelovitu i stručnu izobrazbu provoditelja programa (učitelja i razrednika) čije su temeljna edukacija znatno odstupa od pojedinih tema programa.

 

Stručno ne prihvaćamo činjenicu da je jedino spolnost izdvojena iz cjeline ljudske osobnosti koju čine jedinstvo tijela, osjećaja, razuma, duhovnosti, odgovornosti, ljubavi i savjesti. U modulu koji se bavi spolnim odgojem spolnost je prikazana samo na tjelesnoj/tehničkoj razini.

 

Literatura predložena za Kurikulum i za sve radionice stručno i znanstveno je potpuno neprimjerena i upitna. Stručnih naslova je tek nekoliko, a znanstvenih medicinskih se ne nalazi. Potpuno je neprihvatljivo da se kao preporučena literatura navode i rabe naslovi u izdanju nestručnih i neznanstvenih privatnih fondacija, laičkih udruga građanskog društva kao i nerecenzirani i sponzorirani popularni članci.

 

Napominjemo da se kao nepovoljna posljedica provođenja ovakvog programa može očekivati povećanje pobola i rizičnog ponašanja u generaciji polaznika, ali i njihovog potomstva, kao i posljedično povećanje troškova zdravstvene zaštite pučanstva.

 

Iz svega gore navedenog, kao i komentara na pojedine module (dole navedene) smatramo kako je za promociju i očuvanje zdravlja naroda potrebno sveobuhvatnije i stručnije pristupiti izradi novog Kurikuluma zdravstvenog odgoja.

 

Modul – Živjeti zdravo

- neujednačenost sadržaja: znatna zastupljenost sadržaja o prehrani, gotovo nezastupljeni sadržaji o hidraciji i spavanju kao temeljnim fiziološkim potrebama, ignoriranje realnih problema nezdravih navika kod djece (TV, računala, mobiteli,…)

 

- izrazita neujednačenost i manjkavost u zastupljenosti poduke o pojedinim organskim sustavima, npr. potpuni izostanak informacija o postizanju i očuvanju zdravlja središnjeg živčanog sustava koji je temelj funkcioniranja svake ljudske osobe

 

- neprimjerenost sadržaja iz prve pomoći i njihova stručna upitnost i manjkavost (nisu zastupljena vitalno ugrožavajuća stanja poput traume glave, besvjesno stanje, opekline, itd.)

- selektivnost pristupa u kojem je razvitak ljudske osobe sveden samo na somatski razvitak: somatski razvitak obrađuje se samo kroz prehranu i tjelovježbu; kognitivni razvitak obrađuje se samo kroz akademske vještine i postignuća; socijalni i emocionalni razvitak obrađuje se kao egoistično stajalište i odnos prema vršnjacima dok se sve ostale kategorije osoba s kojima djeca žive u potpunosti ignoriraju

 

- duhovni razvitak, iako spomenut u uvodu Kurikuluma, ignorira se u ciljevima i objavljenim radionicama

 

- sadržaj Kurikuluma i radionica opsegom i redosljedom obrade po razredima nije primjeren, s izraženim nesuglasjem s temeljnim spoznajama o razvitku djeteta, a mjestimično i s temeljnim medicinskim znanjima

 

- kao ciljevi nekih nastavnih sati i radionica iznose se medicinske neistine, npr.  cijepljenje se navodi kao jedini oblik prevencije zaraznih bolesti

 

Modul – Prevencija ovisnosti

- ne slijede se utemeljene stručne i znanstveno-medicinske spoznaje o nastanku, terapiji i prevenciji ovisnosti: nisu spomenute niti se sustavno obrađuju rizični čimbenici za nastanak ovisnosti, ne spominje se mukotrpan proces i potrebiti načini liječenja ovisnosti, kao npr. komune, potpora obitelji i sl.

 

- neujednačenost sadržaja: naglašavanje negativnosti, neprimjerenog ponašanja u usporedbi s promicanjem primjerenog ponašanja koje je k tome ograničeno samo na niže razrede osnovne škole

 

- izrazita manjkavost u zastupljenosti sadržaja: nepotpuni prikaz i obrada negativnosti, neprimjerenog i nasilnog ponašanja, necjeloviti prikaz tih negativnosti (uključivanje samo tjelesnog i kognitivnog aspekta ljudske osobe)

 

- stručno je potpuno pogrešno i za postizanje zdravlja i primjerenog ponašanja potpuno neučinkovito temeljenje programa prevencije ovisnosti na pretpostavci da se dijete već nalazi u kontaktu sa sredstvima ovisnosti

 

- sadržaj Kurikuluma i radionica opsegom i redosljedom obrade po razredima nije primjeren s izraženim nesuglasjem s temeljnim spoznajama o razvitku djeteta, a mjestimično i s temeljnim medicinskim znanjima

 

- metodološka neprimjerenost i štetnost sadržaja radionica za 3. razred osnovne škole kojima se praktički promovira ovisnost

 

- izrazita manjkavost literature

 

Modul – Prevencija nasilničkog ponašanja

- stručno je potpuno pogrešno i za postizanje zdravlja i primjerenog ponašanja potpuno neučinkovito temeljenje programa prevencije nasilničkog ponašanja na pretpostavci da se dijete već nalazi u situaciji da jest nasilnik ili žrtva nasilja

 

- ne slijede se utemeljene stručne i znanstvene spoznaje o nastanku, terapiji i prevenciji nasilnog ponašanja: nisu spomenute niti se sustavno obrađuju rizični čimbenici za nastanak nasilničkog ponašanja

 

- neujednačenost sadržaja: naglašavanje negativnosti, neprimjerenog ponašanja u usporedbi s promicanjem primjerenog ponašanja koje je k tome ograničeno samo na niže razrede osnovne škole

 

- izrazita manjkavost u zastupljenosti sadržaja: nepotpuni prikaz i obrada negativnosti, neprimjerenog i nasilnog ponašanja, necjeloviti prikaz tih negativnosti (uključivanje samo tjelesnog i kognitivnog aspekta ljudske osobe)

 

Modul – Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje

- medicinska neutemeljenost naslova modula i pojma roda

- navođenje neistinitih definicija (stidljivosti, simpatije, itd.)

- neprihvatljivost tretiranja pedofilije kao spolne orijentacije

- potpuna neprimjerenost literature u kojoj se između ostaloga iznose stručne neistine (refleksne aktivnosti se smatraju voljnima i pogrešno interpretiraju)

- selektivnost, necjelovitost i manjkavost prikazanih sadržaja. Ako se već djeci programom daje uvid u različite oblike spolne orijentacije, potrebno je onda i iznijeti znanstvene činjenice o s njima povezanim zdravstvenim rizicima i nepovoljnim ishodima (ovisnost, nasilničko ponašanje, spolno prenosive infekcije i dr.)

 

Franjo Turalija

predsjednik HKLD

Rok Čivljak

predsjednik podružnice Zagreb HKLD

 

                                        *             *                *

 

 

 

Prof. dr. sc. Ante Vukasović 

Ugledni pedagog  odgovara pravobraniteljici za djecu u vezi s njenom podrškom uvedenom programu spolnog odgoja.

 

U intervju Večernjem listu (8. 2.) pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić kategorički kaže: "Izjasnili smo se jasno u prilog obveznom, znanstveno i stručno utemeljenom zdravstvenom odgoju za svu djecu u osnovnim i srednjim školama po jedinstvenom programu i neovisno o suglasnosti roditelja". To je nevjerojatan primjer zavaravanja, javnoga kazivanja neistina i kršenja Božjih i ljudskih zakona u odnosu na roditeljska prava i dužnosti prema djeci i njihovu odgajanju.

 

Zavaravanje: Govori o zdravstvenom odgoju koji nije sporan, a tema razgovora je bila vrlo sporni tzv. "spolni odgoj" u četvrtom modulu. To su dva različita predmeta. Prvi ima pozitivno, a drugi negativno značenje. Ne može se, i nemoralno je, prekrivati i opravdavati nešto negativno, nečeim posve drugim pozitivnog značenja.

 

Neistine: "Spolni odgoj" u četvrtom modulu nije odgoj, tamo su samo seksualne informacije koje senzibiliziraju i potiču nejaku djecu na vrlo štetne prerane spolne odnose. Takve štetne seksualne informacije nemaju baš nikakvo znanstveno, ni stučno utemeljenje. Gruba povrjeda moralnih, zakonskih i vjerskih roditeljskih prava i dužnosti: Pravobraniteljica za djecu izjasnila se za obvezni jedinstveni program za svu djecu u osnovnim i srednjim školama, u komu je i vrlo štetni "spolni odgoj", i to "neovisno o suglasnosti roditelja", a Bog, moral i ljudski zakoni priznaju roditeljima pravo odgajanja • svoje djece.

 

Ustav RH postavlja pred roditelje dužnost odgajanja, uzdržavanja i školovanja djece jamči im "pravo i slobodu samostalnog odlučivanja  o odgoju djece" (ćl. 63.). U Obiteljskom zakonu "Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, osjećajnu i odgovornu osobu... kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život" (čl. 93.). Opća deklaracija o ljudskim pravima UN (1948.) priznaje roditeljima pravo prvenstva u izboru školovanja za svoju djecu (čl. 26.). Povelja o pravima djeteta UN (1959.) u šestom načelu jamči pravo djeteta na rast i razvitak u ozračju ljubavi, razumijevanja, moralne i materijalne sigurnosti i pod okriljem brige i odgovornosti svojih roditelja. U Povelji o pravima obitelji Svete Stolice kaže se: "Budući da su roditelji dali život svojoj djeci, oni imaju izvorno, prvobitno i neotudivo pravo i da je odgajaju; zbog toga se oni imaju smatrati prvim i poglavitim odgojiteljima svoje djece" (čl. 5.). Zar nšta od toga ne poznaje i ne priznaje pravobraniteljica za djecu? što treba reći o takvom njezinom protuustavnom, protuzakonskom i protumoralnom postupanju? Ti postupci pokazuju totalno nepoznavanje odgoja i odgojnih zakonitosti.

 

Temeljni pedagogijski zakon nalaže suradnju i skladno djelovanje odgojnih čimbenika. U Hrvatskoj su povijesno-tradicionalno stoljćeima surađivala tri glavna čimbenika: obitelj, škola i Crkva. Suradnja i skladno djelovanje omogućuju učinkovito odgajanje. Ako jedni grade a drugi razgrađuju, nema to ni blagoslova, ni pozitivnih rezultata. Nasilno uvedeni sekularno-ateistički program tzv. "spolnog odgoja" uništava suradnju glavnih odgojnih čimbenika, onemogućuje uspješno odgajanje i uzrokuje odgojni kaos.

 

                             *              *             * 

 

 
 
SEO by Artio